Pad u nemilost: Drevni hijeroglifi otkrili tužnu sudbinu majanskog ambasadora

Kultura Maja, indijanskih naroda nastanjenih na području Meksika, Gvatemale, Hondurasa i Belizea, bila je uistinu impresivna. Bili su vrhunski matematičari, astronomi i graditelji. Jedini u Srednjoj Americi koristili su pismo. Zgrade od vapnenca ukrašene skulpturama te monumentalne stepeničaste piramide nekoć su činile krajobraz njihovih radova. Kad su na to područje u šesnaestom stoljeću stigli španjolski konkvistadori, shvatili su da je ono što su htjeli osvojiti već prije njih osvojila džungla. Naime, već sredinom devetog stoljeća počinje strmoglavi pad nekad najmoćnije civilizacije svijeta, najvjerojatnije zbog dugačkog perioda suše koji je tada započeo. Svi ovi aspekti majanskog života dobro su istraženi, no o njihovim pogrebnim ritualima znalo se vrlo malo… Sve donedavno! Drevni hijeroglifi, pronađeni u grobnici pripadnika majanske elite u okolici grada El Palmara, znanstvenicima su otkrili mnoštvo detalja o njegovu turbulentnom životu ali i nelijepoj smrti. Ovaj čovjek, ambasador po imenu Ajpach’ Waal, živio je prije otprilike 1.300 godina. Nakon niza uspješnih misija, 726. godine otputio se na zadatak koji je trebao biti kruna njegove karijere: sklapanje saveza između dviju majanskih dinastija, one u Copánu (današnji Honduras) i one u Calakmulu (današnji južni Meksiko). Waalovi diplomatski napori, otkrivaju hijeroglifi, nisu urodili plodom, nakon čega je izgubio ugled i pripadajuće boagtstvo. Na koncu je umro sam i zaboravljen od svih. Analiza njegovih posmrtnih ostataka pokazala je još nešto: nesretni čovjek bio je u poprilično otužnu zdravstvenom stanju u trenutku kad je napustio ovu dolinu suza. “U trenutku smrti, imao je između trideset pet i pedeset godina. Patio je od uznapredovalog artritisa, lomio goljenicu na dva mjesta i imao trule zube. U vrijeme dok je još bio moćan i imućan, dobio je implantante od žada i pirita na gornjem zubalu, no kasnije, kako su problemi s desnima i karijesima postajali sve gori, baš kao i čovjekove financijske prilike, donje zubalo prepušteno je propadanju”, ispričao je voditelj iskopavanja Kenichiro Tsukamoto, arheolog sa Sveučilišta u Kaliforniji. “Da je ostao bez svojih zemaljskih dobara, pokazuje i činjenica da je pokopan sa samo dva ukrašena glinena ćupa. Za čovjeka njegovog statusa, to je bio više nego skroman ukop”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari