Slonovi su, kao što vam je vjerojatno poznato, najveći kopneni sisavci. Krupnog tijela (mužjaci dosegnu visinu od tri metra i masu od četiri tone!), prekriveni debelom, gotovo posve golom kožom, nogu sličnih stupovima te, dakako, dugačke i mišićave surle, uistinu su impresivne životinje. Takva je i njihova povijest.
Red surlaša, kojem pripadaju, pojavio se koncem tercijara, starijeg razdoblja kenozoika. “Pradjedom porodice” možemo nazvati Moeritheriuma, gorostasa koji je prije šezdesetak milijuna godina carevao močvarnim područjima Afrike. Gornja usna bila mu je izbočena, pa je paleontolozi smatraju začetkom surle, dok su izduženi sjekutići najavljivali buduće kljove.
Prvi koji su surlu koristili onako kako je koriste današnji slonovi – za disanje, njušenje, uzimanje hrane i obranu od neprijatelja – bili su pripadnici roda Phiomia. Takav “nos”, spekuliraju znanstvenici, razvili su zbog goleme količine hrane koju su morali probaviti kako bi održali svakim danom sve veću masu.
Deinotherium, koji se pojavio prije otprilike dvadeset milijuna godina, imao je razvijene sjekutiće slične kljovama, ali okrenute prema dolje, a prva životinja koja je doista nalikovala današnjem slonu bio je Stegodont. Živio je prije pet milijuna godina i imao razvijenu surlu, a gornji sjekutići preobrazili su se u kljove dok su donji gotovo potpuno nestali.
Na početku pleistocena, prije dva milijuna godina, porodica surlaša obogaćena je Mastodontom. Mogao je narasti do četiri metra, a njegove dugačke, ravne kljove završavale su oštrim vrhovima. Neke su vrste imale i produljenu donju čeljust. Zanimljivo, mastodonti su živjeli i u našim krajevima, napose panonskom prostoru sjeverne Hrvatske!
U mlađem kvartaru, slonu se pridružio mamut. Imao je dvije goleme kljove svijene u spiralu i debelo krzno koje ga je štitilo i od najveće hladnoće. Zbog prekomjerna čovjekovog izlova, mamuti su izumrli koncem pleistocena.
Piše: Lucija Kapural
