Anđeosko lice, demonska duša: Ubila je nemoćnu staricu iz gramzivosti, a za okrutni zločin do dana smaknuća nije pokazala ni traga kajanja!

Ime Mary Ann Burdock (1805. – 1835.) danas je prekrio veo zaborava, no u vrijeme kad se ovoj ženi sudilo zbog ubojstva, izgovaralo se s mješavinom jeze i morbidne znatiželje. U kriminalnu povijest nije se upisala po broju žrtava – napokon, života je lišila “samo” jednu osobu – niti po okrutnosti pri izvršenju zlodjela, već po apsolutnoj odsutnosti kajanja te po hladnokrvnosti koju je zadržala i kad joj je krvnik stavio omču oko vrata. O njenom suđenju izvještavale su sve novine u onodobnoj Engleskoj, možda zbog izvanserijske ljepote optuženice. Iza ljupkog lica i krhke figure stajala je, međutim, hladna i proračunata duša. Burdock je ubila iz najstarijeg motiva poznatog čovječanstvu – pohlepe.

O njenoj mladosti ne zna se mnogo. Poznato je da je odrasla u Ross-on-Wyeu, trgovačkom gradiću u u engleskom okrugu Herefordshire, da bi se kao tinejdžerica doselila u Bristol. Život u velegradu bio je po njenoj mjeri – često je ponavljala kako se spasila od provincijalne učmalosti. Prema nekim izvještajima, bila je poprilično radišna i sposobna, no uvijek je htjela više. U želji za uspjehom, nije se libila posezati za tuđim – radilo se o stvarima ili ljudima. Postoje indicije da je krala od mnogih svojih poslodavaca, a izvjesno je da je imala niz veza s oženjenim muškarcima.

Život s onu stranu moralnih zasada pokazao se unosnim – u srednjim dvadesetim, otvorila je maleni pansion. Posao je neko vrijeme išao dobro, no rasipna žena nije dobro upravljala financijama te je u više navrata bila prisiljena posuđivati novac. Razmišljala je o tome da sve proda i okuša sreću u nekom drugom poslu, kad je njen pansion dobio novog stanara – mladog pomorca Charlesa Wadea. Nakon samo nekoliko dana poznanstava, upustili su se u strastvenu vezu, a zaluđena Mary poznanicima ga je predstavljala kao svoga zaručnika.

Postojao je, međutim, omanji tehnički problem – Charles je već bio oženjen. Da stvar bude gora, bio je siromašan poput crkvenog miša. Ljubavnici je rekao da bi se rado razveo i oženio njome, ali mu za to, avaj, nedostaju sredstva. Natuknuo joj je i da mašta o otvaranju dućana, ali su mu, iz istog razloga, ruke bile vezane. Dok joj se ovaj jadao, u Maryinoj glavi već su se počeli okretati kotačići. Nije, istinabog, imala love da ostvari snove svome odabraniku, no znala je tko je ima. Njen urođeni nagon za tuđim vlasništvom aktivirao se u svoj svojoj ružnoći.


U pansionu gospođice Burdock stanovala je, naime, stanovita Clara Ann Smith, 60-godišnjakinja koja je pod madracem skrivala za to vrijeme poprilično znatnu svoticu od tisuću funta. Mary nije znala o kojem je točno iznosu riječ, no vremešna udovica joj je jednom prilikom povjerila da ima ušteđevinu za “crne dane”. Činjenica da je imala povjerenje u svoju stanodavku koštat će je života.

Gospođa Smith bila je idealna žrtva. Budući da je bila štedljiva, nitko u pansionu nije imao pojma da je “potkožena”. Nadalje, rodbina je nikad nije posjećivala, a da stvar bude jednostavnija, bila je iznimno krhkog zdravlja. Za krevet je bila prikovana i toga 23. listopada 1833. godine, kad joj je njena ljubazna stanodavka odlučila dati smrtnu presudu. Mary je u staričin lijek za kašalj hladnokrvno umiješala neki žuti prah, i to pred svojom žrtvom i njenom mladom služavkom Mary Ann Allen. “Ovo će vam pomoći u oporavku”, objasnila je nesretnoj ženi, široko se smiješeći. Nedugo nakon što je popila “ljekoviti” napitak, starica se počela grčiti, da bi nekoliko sati kasnije u mukama izdahnula. Mary je tješila uplakanu imenjekinju, koja je bila silno vezana za svoju gazdaricu, no zapravo je jedva čekala da ova napusti prostoriju, kako bi mogla pokupiti novac svoje žrtve… Žene čiji je lijek bila obilno “začinila” arsenom.

Nepuna četiri mjeseca nakon što je starica pokopana, ubojica je kupila obećanu trgovinu svome dragome, izmislivši kako je naslijedila neki novac od ujaka. Ljubavno-poslovna idila o kojoj je maštala nije se, međutim, ostvarila: Wade, koji je na dugačkoj listi poroka imao i sklonost alkoholu, u travnju 1834. umire od ciroze jetre. Za “ljubavi svoga života” Mary nije dugo tugovala – do ljeta te godine bila je udana za drugog čovjeka.

Okrutna žena po svoj bi prilici umaknula ruci pravde da gospođi Smith, ne znajući da je ova mrtva, u posjet nije došao daljnji rođak. Kad ga je Burdock obavijestila o njezinu tužnom kraju, nepromišljeno napomenuvši kako je umrla u siromaštvu, vremešni muškarac shvatio je da tu nisu “čista posla”. Znajući da je njegova rođakinja imala znatnu ušteđevinu, svoje sumnje iznio je policiji. Tijelo nesretne starice ekshumirano je na Božić 1834. godine, a obdukcija je u njemu otkrila tragove arsena. Istog dana, Mary Burdock je uhićena.

Suđenje je trajalo tek nekoliko mjeseci. Ključni svjedoci optužbe bili su Edward Evans, stanar kojeg je Burdock poslala u nabavku arsena nekoliko dana prije umorstva, pod izlikom da joj taj otrov treba kako bi se riješila štakora, te služavka Mary Ann, koja je ispričala da je optužena umiješala “nekakav žuti prah” u lijek svoje žrtve te, indikativno, zamolila nju da o tome nikome ne priča.

Poroti je trebalo tek petnaest minuta da donese pravorijek: “Kriva je”. Pri izricanju optužbe, Burdock je bila hladna kao špricer, kao da se sve to nje ne tiče. Obješena je 15. travnja 1835. godine, a čak i na stratištu je odbila priznati krivnju i razgovarati sa svećenikom.

Piše: Lucija Kapural

Komentari