Njeni pripadnici služili su u vojskama mnogih europskih zemalja, a među najpoznatijim postrojbama bile su one u službi francuskog monarha i pape. Danas je u prvom redu zadužena za čuvanje ulaza u Vatikan i sigurnost Svetog Oca, a jedini je ostatak nekadašnje švicarske vojne tradicije – švicarski ustav više ne dopušta novačenje svojih građana u strane vojne postrojbe, izuzev onih koji odlaze u Vatikan. Donosimo zanimljivosti o Švicarskoj gardi, najmanjoj i najosebujnijoj vojsci u povijesti!
1. Premda su Švicarci kao vojnici služili pape još od početka četrnaestog stoljeća, do njihova ustroja kao vojske podložne izravno papi došlo je tek za Julija II. (1503. – 1513.). Na temelju ugovora s kantonima Züricha i Luzerna, ovaj papa je 1505. naložio kleriku Petru od Hertensteina da u Švicarskoj unovači dvije stotine muškaraca za njegovu tjelesnu zaštitu. Pod zapovjedništvom kapetana Caspara von Silenena, nevelika postrojba je 22. siječnja 1506. stigla u Rim, a papa ju je blagoslovio na tamošnjem Trgu sv. Petra. Upravo taj datum smatra se danom službenog osnutka Švicarske garde.
2. Svoj najsvjetliji ali ujedno najtragičniji trenutak garda je doživjela je 6. svibnja 1527. godine, kad su plaćeničke čete cara Karla V. zauzele i opljačkale Rim. Braneći uzmak pape Klemeta VII. u Anđeosku tvrđavu, od 189 švicarskih gardista poginulo ih je čak 147, zajedno sa zapovjednikom Kasparom Röistom. U spomen na svoje slavne prethodnike, novaci Garde svake godine tog datuma polažu svečanu prisegu na vjernost papi u dvorištu San Damasco u Vatikanu.
3. Osim u Vatikanu, švicarski gardisti služili su na brojnim europskim dvorovima: budući da je Švicarska tada bila siromašna zemlja, posao vojnika bio je vrlo primamljiv za tamošnje mladiće. Švicarski plaćenici odigrali su važnu ulogu u francuskoj vojnoj povijesti za vrijeme Ancien Régimea, feudalno-apsolutističkog poretka prije revolucije 1789. U službi francuskih kraljeva bile su dvije stalne postrojbe: Cent-Suisses (“Stotina Švicaraca”) služili su unutar kraljevske palače kao tjelesna straža, dok su u vrijeme rata bili borbena postrojba, a Gardes Suisses (“Švicarski gardisti”), čuvali su ulaz i vanjski pojas palače.
4. Za vrijeme vladavine habsburške carice Marije Terezije (1717. – 1780.), četristotinjak vojnika iz Švicarske je unajmljeno za čuvanje dvorca Hofburg, zimske palače u Beču. Iz tog vremena ostali su nazivi dijelova dvorca Schweizerhof i Schweizertor, u spomen na dvadesetogodišnje prisustvo švicarskih gardista.
5. Švicarska garda Luja XVI. (1754. – 1793.) bila je posljednja koja je ostala braniti kralja u vrijeme Francuske revolucije – svi njeni članovi su izginuli, a glava francuskog monarha otkotrljala se pod giljotinom.
6. Datum 4. svibnja 1998. zapamćen je kao najcrnji dan u novijoj povijesti Švicarske garde. Toga dana, u večernjim satima, gardist Cédric Tornay ubio je zapovjednika Aloisa Estermanna i njegovu suprugu, da bi potom presudio sebi. Nikad se nije otkrilo što ga je nagnalo na taj čin, a u službenu verziju Vatikana, da je momak izgubio razum, mnogi su sumnjali, što je bilo plodno tlo za nicanje teorija zavjere.
7. Jedina je vojska čija se zastava mijenja, budući da se na njoj nalaze grbovi trenutačnog pape i glavnog zapovjednika. Jedno, međutim, već stoljećima ostaje isto – njeni pripadnici i danas nose uniforme koje je osmislio renesansni slikar Rafael!
8. Za služenje u papinskoj Švicarskoj gardi, svaki kandidat mora ispunjavati sljedeće uvjete: mora biti katolik, neoženjen i nekažnjavan, imati švicarsko državljanstvo te završiti vojnu školu u Švicarskoj. Nadalje, mora biti star između 19 i 30 godina te visok najmanje 174 centimetra. Služba u Gardi traje najmanje dvije godine, a većina pripadnika odlazi nakon isteka tog perioda.
9. Gardisti su raspoređeni u tri voda: u Prvom su njemački govornici, u Drugom francuski, a u Trećem gardisti koji govore različitim materinjim jezicima. Potonji su uglavnom pripadnici vojnog orkestra.
10. Pripadnici Švicarske garde naoružani su tradicionalnim oružjem, helebardama i mačevima, koje danas služi uglavnom u ceremonijalne svrhe. Helebarde su dugačke preko dva metara, a mačevi su sastavni dio svečane časničke odore. Pored toga, raspolažu suvremenim vatrenim oružjem, pištoljima i automatskim puškama, koje služi za zaštitu.
Piše: Lucija Kapural
