Gdje se nalazi najveći cigleni luk na svijetu i tko ga je podigao? Koje su životinje u drevnoj (ali i ne tako drevnoj) Aziji korištene za mučenje i egzekuciju zarobljenika? Što je to “Crash at Crush”? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!
1. Godine 2010., službenici tokijske vlade zaputili su se do stana najstarijeg čovjeka u gradu, kako bi mu čestitali 111. rođendan. Od slavljenika, pronašli su samo njegov kostur, položen na krevetu. Pokazalo se da je čovjek umro još prije tri desetljeća, no obitelj je čuvala truplo kako bi mogla ubirati njegovu mirovinu.
2. Gigantski kip sfinge, mitološkog čudovišta s ljudskom glavom i lavljim tijelom, duže od četiri i pol tisuće godina čuva pristup grobnicama drevnih faraona kod Gize. Visok dvadeset metara, jedan od najpoznatijih spomenika na svijetu isklesan je iz vapnenačke stijene – iste one iz koje se dobivao materijal za gradnju piramida – za vladavine faraona Kefrena (26. stoljeće prije Krista). Zanimljivo, arheolozi su otkrili da je svojedobno bio obojan žarkim bojama – na njemu su još vidljivi crveni, plavi i žuti pigmenti.
3. Naveći cigleni luk na svijetu jest Taq-i-Kisra, čudesno zdanje visoko trideset sedam metara. Star je gotovo 1.500 godina i jedina je u cijelosti sačuvana građevina iz drevnog Ktezifonta. Ovaj grad nalazio se u Mezopotamiji, na lijevoj obali Tigrisa, a osnovali su ga Parti u trećem stoljeću prije Krista.
4. U južnoj i jugoističnoj Aziji, napose u Indiji, slonovi su stoljećima korišteni za mučenje i javnu egzekiciju zarobljenika i izdajnika(na slici!). Ove inteligentne i znatiželjne životinje, koje se lako mogu dresirati, tjerane su da čupaju udove nesretnih ljudi, da bi ih potom polagano drobili do smrti. Najveći kopneni sisavci uz to su imali simboličku funkciju: predstavljali su vladarevu apsolutni vlast odnosno, kroz dresuru, njegovu sposobnost podčinjavanja drugih. Zastrašujuća praksa, započeta u šestom stoljeću, potrajala je sve do devetnaestog vijeka. Počela je jenjavati u osamnaestom stoljeću, pod pritoskom kolonijalne vlasti. Premda je ova metoda smaknuća bila najraširenija u azijskim zemljama, valja napomenuti da nije bila strana ni antičkim Rimljanima i Kartažanima, koji su je primjenjivali u prvom redu na dezerterima.
5. Liječnici u drevnoj Mezopotamiji pacijente su “anestezirali” pritiskivanjem njihovih karotidnih arterija… Drugim riječima, “bacali” su ih u nesvijest kako ne bi vrištali tijekom operacije.
6. Godine 1750. Englez Jonas Hanway vratio se u London s putovanja po Francuskoj. Sa sobom je donio kišobran, neobičnu novotariju s kojom je počeo izlaziti na ulicu za kišnih dana. Prolaznici su ga ismijavali, a potrebu da se zaštiti od padalina okarakterizirali su kao znak slabosti karaktera.
7. Iza duhovitog naziva “Crash at Crush” krije se nemili događaj iz teksaške povijesti. Dana 15. rujna 1896. godine, vlasnici željezničke kompanije “Missouri–Kansas–Texas Railroad” su, u okviru uistinu ekstravagantne (i nepromišljene) promidžbene kampanje, odlučili upriličiti izravan sudar dviju lokomotova. Uzbuđeni gledatelji skandirali su dok su dvije metalne grdosije maksimalnom brzinom jurile jedna prema drugoj, diveći se njihovoj snazi… Sve dok nije došlo do sraza. Vozila su, dakako, eksplodirala, a krhotine, koje su se razletjele posvuda, ubile su dvoje te ranile na desetke promatrača. William Crush, glavni putnički agent kompanije, u čast kojeg je ta lokacija na jedan dan preimenovana u “Crush”, dobio je otkaz, kako bi se smirila bijesna javnost, no vrlo brzo je vraćen na posao. Na njemu je ostao sve do mirovine. Ironija sudbine je da se ovaj čovjek prezivao upravo tako, znamo li da “crush” na engleskom znači “zgnječiti”, a upravo ta sudbina je zadesila lokomotive… Odnosno, dijelove koji nisu eksplodirali.
Piše: Lucija Kapural
