Jeste li ikada osjetili da vas netko promatra iz daljine. Čudan je to osjećaj, ali opipljiv onima koji su ga osjetili. Već nekoliko stoljeća planirani u planinama Santa Lucije u obalnoj Kaliforniji izvještavaju o promatračima koji ‘nepristojno’ zure u prolaznike. Ovi su planinari te siluete nazvali imenom Los Vigilantes Oscuros, što bi u prijevodu sa španjolskog značilo “mračni promatrači”. U osnovi kada se nešto imenuje to znači da je doseglo razinu učestalosti, koja se više ne da ignorirati.
Demonske oči
Ljudi koji su putovali ovim krajevima često su imali osjećaj da su pod prismotrom. Siluete koje su vidjeli, opisali su kao goleme i turobne, ali bez nekakvih posebnih obilježja. No, u nekim slučajevima je navedeno da su imale demonske oči. Na siluetama su najčešće zamijetili široki obod šešira i/ili štapove za hodanje. Ovi su se susreti navodno dogodili u zoru ili sumrak.
Ne vole tehnologiju
Legenda kaže da se ove tamne promatrače ne može vidjeti izbliza jer nestanu ako im se previše približite. Drugi navode da ste vi ti koji nestajete i ne samo to, već time padate automatski u zaborav. Oni koji su ih vidjeli kažu da djeluju uznemirujuće, ali prevladava mišljenje da nisu opasni. Priče o njima datiraju barem koliko pamćenje seže u vrijeme dolaska španjolskih doseljenika.
Ukoliko planinari sa sobom imaju neku tehnologiju, onda se navodno siluete neće ni pojaviti. U skladu s tim ne možemo se oteti dojmu da bi viđenja u eri tehnologije trebala prestati.
Različita pojašnjenja
Među poznatim licima koja su ih vidjela je i romanopisac John Steinbeck, koji je o njima pisao pred Drugi svjetski rat. Osim njega viđali su ih i članovi njegove obitelji. Johnova majka je radila kao učiteljica na tom planinskom području i kada bi prolazila tim krajem znala im je ponijeti cvijeće i hranu na dar, a oni bi joj kako je kazala na isti način uzvraćali.
Ovi se tamni promatrači objašnjavaju na različite načine. Najčešće ih psiholozi tumače pojavom koja se naziva pareidolia odnosno svojevrsnom halucinacijom i proizvodom maštovitog uma. To je pojava u kojoj osoba primjerice u oblacima ne vidi oblak već neku životinju.
Mračne promatrače bi znatno bolje objasnila optička iluzija nazvana brockenska sablast, koja je dobila ime prema vrhu planine Brocken u Njemačkoj. Ove se “prikaze” ili kako već da ih nazovemo, javljaju tamo gdje sjene padaju na oblake ili maglu, javljaju se ta ko primjerice na vrhovima planina koje sežu iznad niske naoblake. To se događa kada je Sunce nisko i kada je iza leđa promatrača te pada pod posebnim kutom, što bi pojasnilo ova viđenja u zoru i sumrak. Prema ovoj iluziji vidioci vide vlastitu projekciju sebe samo znatno uvećanu. Pojava je rezultat difrakcije odnosno prolaska svjetlosti kroz kapljicu vode i javlja se na visokim nadmorskim visinama. Konkretna je pojava svojim lomom svijetlosti donekle slična dugi, samo je zbog svojih specifičnih uvjeta pojavljivanja znatno rjeđa.
Piše: Sonja Kirchhoffer
