Tijekom iskapanja na području Heslingtona, slikovitog seoceta u engleskoj grofoviji Sjeverni Yorkshire, arheolozi su prije desetak godina pronašli nešto nevjerojatno – ljudsku lubanju iz željeznog doba s potpuno očuvanim mozgom! Da stvar bude bizarnija, pokazalo se da je vlasnik mozga bio dekapitiran.
Evo što je o otkriću tada ispričala Racel Cubitt, arheologinja koja je, čisteći lubanju, shvatila da se u njoj ne nalazi samo obična prašina: “Stara je 2.600 godina, što samo po sebi nije neobično. I ranije, smo, naime na ovom lokalitetu pronalazili lubanje iz prapovijesti. Dok sam je pažljivo čistila, ugledala sam svijetložutu spužvastu masu. Bila sam u šoku. Je li moguće da je to mozak? Kako je, dovraga, ostao očuvan toliko dugo vremena?!”
Iznenađenje doktorice Cubbit nije teško shvatiti. Vrijeme, naime, u pravilu nije blagonaklono prema mekanom tkivu, pa se mozgovi, ukoliko nisu očuvani s namjerom, rijetko pronalaze. Osamdeset posto mozga čini voda, koja doprinosi brzom procesu razgradnje, zbog čega je pravo čudo da je ovaj organ odolio zubu vremena. Londonski znanstvenici nedavno su shvatili kako se to dogodilo.
Axel Petzold, voditelj istraživanja, otkrio je da su očuvanju mozga doprinijeli tzv. filamenti, lanci proteina koji su stabilni tijekom vremena – ako se dobro skladište. “Tipično su ovi proteini prisutniji u unutrašnjosti mozga, poznatoj pod nazivom bijela tvar. No, u slučaju ovog mozga, locirani su u vanjskom području, odnosno sivoj tvari. To znači da je proces autolize spriječen izvana, pa su se proteini zbili i tako uspjeli očuvati mozak. Kako nismo pronašli dokaze o bilo kakvome umjetnom pokušaju očuvanja mozga, pretpostavljamo da je u njega prodrla nekakva kiselina, spriječivši enzime da se slome. Način na koji je ovaj čovjek umro ili način sahrane možda su doprinijeli očuvanju mozga”, otkrio je znanstvenik.
Piše: Lucija Kapural
