Kažu da svatko ima svog dvojnika s kojim nije u krvnom srodstvu. Na svijetu je danas skoro 8 milijardi ljudi pa onda zasigurno postoje šanse da tamo negdje postoji vaš dvojnik. Pitanje je samo kolike? Za velik broj slavnih osoba pronađeni su dvojnici u prošlosti, pa je tako zamijećena očita sličnost između američkog glumca Sylvestra Stallonea i pape Grgura IX., kao i komičara Jack Blacka i američkog domoljuba Paula Reverea, britanskog glumca Orlanda Blooma i rumunjskog slikara Nicolaea Grigorescua ili pak Grete Thunberg i djevojčice koja je fotografirana tijekom iskapanja zlata u 19. stoljeću. Ovakve sličnosti ljude navode na vrlo različita objašnjenja ovog fenomena, pa tako neki smatraju da je ovdje riječ o dušama koje žive više života, i pri tome zadržavaju ista tjelesna obilježja i druga više ili manje fantastična objašnjenja. Danas ćemo provjeriti što znanost kaže na sve ovo, tražeći odgovore u sadašnjosti.
Stranica za pronalaženje dvojnika
Prije nekoliko godina grupa prijatelja, koja je pronašla svoje dvojnike, odlučila je pokrenuti stranicu nazvanu “Twin Strangers” kako bi pomogla drugima da nađu sebi slične ljude. Pokretači ove stranice ustanovili su vrlo brzo da sa svojim fizičkim blizancima dijele puno više od pukog tjelesnog izgleda. Tako je Niamh Geaney iz Irske, jedna od osnivačica ove stranice, izjavila da ju je iznenadila spoznaja da sa svojom dvojnicom dijeli i sličan ukus, ali mimiku i geste.
Fotografiranje dvojnika
Dvojnicima koji nisu u krvnom srodstvu počeo se baviti, sada već davne 1999. godine, i
kanadski umjetnik i fotograf François Brunelle, koji je putovao svijetom i snimao slične ljude od kojih su neki nalikovali jedni drugima kao jaje jajetu. Na to dugo putovanje ga je potaknula pomalo filozofska fascinacija ljudskom prirodom koja traga za sličnostima kao načinom uspostavljanja bliskosti s drugim ljudima. Ako vam se čini da mu je posao bio lak, to je daleko od istine. On kaže da je pokrenuo projekt o dvojnicima koji nisu u krvnom srodstvu i da je čak pet godina pokušavao doći do ljudi voljnih na suradnju, ali bez većeg uspjeha. No u trenutku kada je njegov projekt dobio medijsku pozornost sve se promijenilo i pokrenulo. Ljudi su mu se počeli samoinicijativno javljati, a dvojnike koje je prikupio u svojoj fotografskoj bazi podijelio je u dvije grupe, na one koji se poznaju i one koji se nikada nisu susreli. Do sada je pronašao stotine dvojnika. Tijekom svoje potrage zaključio je da ljudi silno žele pronaći sličnosti s drugim ljudima jer smo, kako on smatra, unatoč društvenim mrežama usamljeniji nego ikada prije.
Čehok i njegov dvojnik
Godine 2021. bivši je varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok našao svog dvojnika ili bolje rečeno dvojnik je našao njega. U tom pronalaženju posrednik je bio Čehokov poznanik s Ugljana. Čehok je kasnije na društvenim mrežama objavio fotografiju s komentarom: “Nije da se hvalim, ali sam tanji i ljepši”. Bilo bi zanimljivo saznati je li možda i njegov dvojnik ustvrdio da je puniji, ali zgodniji. No šalu na stranu, zanimanje za ovu temu pokazali su ljudi raznih profila.
Dvojnici pod povećalom
Istraživači s Instituta za proučavanje leukemije Josep Carreras u Barceloni odlučili su istražiti neke od dvojnika iz Bruenellove baze. Izabrali su ukupno 32 para dvojnika koji se nisu nikada u životu sreli, i stavili ih “pod povećalo”. Njihovo je istraživanje dovelo do iznenađujućih otkrića, koja će imati višestruke implikacije na budućnost znanosti.
Zapanjujući rezultati
Svi izabrani sudionici studije su bili ekstremno slični. U njihovom istraživanju su primijenjeni i programi za prepoznavanje lica, prema čijim je rezultatima čak polovica parova pokazivala fizička podudaranja u mjeri koja je do tada zamijećena samo kod jednojajčanih blizanaca. Genetsko je istraživanje pokazalo da je 16 najsličnijih parova imalo više zajedničkih gena od ostalih. No zanimljivo je da sličnosti među njima nisu bile samo fizičke već su se očitovale i u životnim navikama. Dvojnici su tako imali manje-više sličnu tjelesnu težinu, razinu obrazovanja, slične ovisnosti i neke druge karakteristike. Upravo su ovi zapanjujući rezultati pokazali da je naše ponašanje barem dijelom i genetski uvjetovano.
Primjena rezultata u liječenju genetskih bolesti i forenzici
Fizička sličnost je posljedica dakle genetske sličnosti koja je opet produkt slučajnosti. Slična
genetika ide u prilog i sličnosti po pitanju obolijevanja od određenih genetskih bolesti zbog čega će se ovi rezultati, nadaju se znanstvenici, moći u budućnosti iskoristiti u ranom dijagnosticiranju potencijalnih bolesti i tako spasiti živote.
“Rođeni zločinci”
Primjena ovih rezultata očekuje se zapravo u raznim područjima znanosti, između ostalog i
forenzici. Zaključak da su geni dobrim dijelom odgovorni za nečiji fizički izgled, ali i za
određene sklonosti vjerojatno će se u budućnosti pokušati iskoristiti u kriminalističkom
profiliranju, kako bi se na osnovu DNA došlo primjerice do strukture nečijeg lica. Pojedini
znanstvenici upozoravaju da po pitanju primjene ovih rezultata u forenzici ulazimo u klisko i
etički vrlo diskutabilno područje, u kojem je moguće da se neke genetske osobine, a onda i
fizionomije tretiraju kao svojevrsna predispozicija za počinjenje zločina.
O ovoj temi će se zasigurno još puno raspravljati. Ipak treba naglasiti da postoje razlike među ovim dvojnicima, a koje su uvjetovane, između ostalog, i okolinom i uopće uvjetima u kojima neka od osoba živi.
Nije loše biti i unikat
Ovo objašnjava i dvojnike slavnih koje naziremo u prošlosti. Jedan od starijih istraživača na ovom projektu Manel Esteller je izjavio da nije nerazumno pretpostaviti da je moguće da tamo negdje imamo dvojnika. No, to ne znači da ga uistinu i imate već da samo postoji takva mogućnost koja se povećava s brojem stanovnika na planetu jer se sustav u osnovi ponavlja. Ovo istraživanje stavilo je pod znak pitanja i našu jedinstvenost. Za one koji žele naći svoje eventualne dvojnike preporučujemo da po virtualnim bespućima potraže brojne baze podataka za traženje dvojnika. U njih mogu dodati svoje podatke i čekati hoće li se neki od dvojnika pojaviti ili ne. No ako se i ne pojave znajte da je lijepo imati dvojnika, ali nije loše biti i unikat.
Piše: Sonja Kirchhoffer
