Prije otprilike dva tisućljeća, jedan egipatski dječak umro je od teške bolesti, po svoj prilici upale pluća. Njegovo tijelo je mumificirano, a u grobnici je, kao što je bio običaj u ono vrijeme, ostavljen pokojnikov portret. Arheolozi su ostatke pronašli koncem devetnaestog stoljeća, da bi nedavno, metodom digitalne rekonstrukcije, pokušali odgovoriti na pitanje je li portret vjerno prikazivao umrlu osobu. Evo kako je bezimenom djetetu vraćeno lice! Znanstvenici su prvo snimili 3D sken mumije, da bi potom pomoću gline i silikona izradili opipljivo, iznimno realistično lice. Onome na portretu nalikovalo je kao jajetu, uz jednu iznimku: izgledalo je znatno mlađe nego naslikano lice. “U trenutku smrti, dječak je, prema našim procjenama, imao između tri i četiri godine. Lice prikazano na portretu moglo bi pak pripadati sedmogodišnjaku ili čak osmogodišnjaku. Pretpostavljamo da se radilo o nekoj vrsti umjetničke konvencije. Možda su, naslikavši pokojnika starijim nego što je uistinu bio, u sahranu htjeli unijeti dimenziju ozbiljnosti”, ispričao je voditelj istraživanja Andreas Nerlich. Unutrašnji organi – osim srca – precizno su odstranjeni prije mumificiranja te smješteni u kanope, bogato oslikane urne, dok je samo tijelo brižljivo omotano zavojima. Cilj ovakva tretmana posmrtnih ostataka bio je omogućiti duši što bolji “smještaj” u carstvu mrtvih Duatu. Zašto je srce moralo ostati u tijelu? Kako bi ga pokojnik predao na vagu pred božanskim sudom, koji odlučuje radi li se o pravedniku dostojnom vječnog života ili pak o gadu spremnom za vječne muke! Portreti polagani u grobnice nisu se uvijek podudarali s izgledom pokojnika u trenutku smrti, kao što je to ovdje bio slučaj. Primjerice, u grobnici u kojoj je prije nekoliko desetljeća otkriveno mumificirano tijelo starca nalazio se portret koji je pokojnika prikazivao kao mladića u naponu snage, a zabilježeni su i primjeri kad portreti nimalo nisu nalikovali onima koje su prikazivali.
Piše: Lucija Kapural
