Ruža koja je cvala na asfaltu: Tko je ubio Tupaca Shakura?

Netko koga je majka rodila u zatvoru a odrastao je u bijedi istočnoga Harlema, vrlo rano će naučiti da cijena života na ulici nije visoka. Tupac Shakur (1971. – 1996.) bio je jedan od momaka za koje su govorili da im sudbina nije namjenila ništa ljepše od metka u glavu i nestajanja u jalovoj statistici zločina. Gledao je majku kako puši crack, prijatelje kako mu umiru na rukama, policajce koji do krvi mlate klince “pogrešne” boje kože… On, međutim, nije bio običan mladić. Imao je talent, a isti se hranio upravo prizorima straha, bijede i očaja. “Ponekad se dogodi da na prljavom asfaltu naraste ruža. Nažalost, ljudi se neće diviti tom čudu – pokušat će je iščupati”, metaforički je oslikao svoj život… Život za koji je znao da završava u slijepoj ulici. Nije mu bilo važno. Vodio je bitku, mada je znao da je unaprijed izgubljena: “Američki san nije sanjan za ljude poput mene”, izjavio je možda najznačajniji izvođač u povijesti hip hop glazbe, čovjek koji je prodao više od sedamdeset pet milijuna albuma. Bio je u pravu. U rujnu 1996. godine, na kobni petak trinaesti, svi njegovi snovi prekiniti su na krvav način.

Šest dana ranije, 7. rujna, Tupac i Suge Knight, vlasnik diskografske kuće “Death Row Records”, gledaju borbu Mkiea Tysona i Brucea Seldona u “MGM Grandu” u Las Vegasu. Kad Tyson obara protivnika, Tupac se veseli poput malog djeteta. U predvorju, osmijeh mu silazi s lica. Orlando “Baby Lane” Anderson, omraženi pozer iz bande “Southside Crips”, drznuo se doći ovdje i još ih tako bahato gledati! Prijatelji se zalete na njega i izudaraju ga nogama, ne sluteći da ih snima nadzorna akmera. Brišući krv s usana, Anderson šapne Tupacu na uho: “Platit ćeš mi za ovo!”. Tupac se mu se samo naceri te uskoči u Sugeov crni BMW.

U 22:25, iz susjednog automobila proviri fotoaparat, a onda vozilo uz škripu kočnica nestaje. Paparazzo koji je okinuo blic ni ne sluti da će se na toj fotografiji obogatiti… Posljednjoj fotografiji Tupaca Shakura.

U 23:13 prijatelji se zaustavljaju na semaforu u Koval Laneu. “Ponovno crveno!”, prosikće Tupac, ne primjećujući stari bijeli Cadillac koji se zaustavlja s desne strane.

U 23:15 stakla na tom automobilu se spuštaju, a kroz prozor provri cijev. Desetak pucnjeva propara noć. Olovo probija metal, staklo, meso… Četiri metka završavaju u tijelu Tupaca Shakura. Knight, kojeg je metak samo okrhnuo, već minutu-dvije nakon pucnjave juri prema bolnici. Hitno ga operiraju, no njegove rane odveć su teške. Dana 13. rujna, u 16 sati i tri minute, umire od kardiopulmonalnog aresta.


Ubojstvo glazbenika nikada nije riješeno. Postoje, međutim, brojne teorije o pozadini hladnokrvnog zločina. Jedni tako tvrde da iza su iza ubojstva stajali čelnici konkurentske diskografske kuće “Bad Boy”, P. Diddy i Notorious B.I.G. Poznato je, naime, da su istaknuti ljudi iz “Bad Boya” unajmljivali članove bande “Southside Crips” kao tjelohranitelje, a jedan od njih, već spomenuti Orlando Anderson, potukao se s Tupacom na dan umorstva. Pričalo se da je Notorius B.I.G. osobno platio Andersonu milijun dolara za likvidaciju njegova rivala Tupaca, a kao mogući počinitelji spominjali su se i vođa “Cripsa” Darnell Brim te Randy “Strech” Walker, čovjek koji je prisustvovao Tupacovom ranjavanju nekoliko godina ranije. Policija neće stići detaljnije ispitati soumnjičene. Randy Walker, Orlando Anderson, Darnell Brim i sam Notorius B.I.G. ubijeni su nedugo nakon Tupaca. Za spekulacije da se radilo o odmazdi bande “Bloods”, koja je radila za “Death Row”, nikada nisu pronađeni dokazi, no zna se da su gangsterski sukobi nakon Tupacove smrti postali žešći nego ikad.

Mogi pak vjeruju da su reperovo ubojstvo naručili “njegovi”, čelnici “Death Rowa”. Poznato je, naime, da se Suge Knight žestoko protivio Tupacovoj odluci o napuštanju diskografske kuće, znajući da bi time ostao bez njegovih – milijuna i milijuna vrijednih – neobjavljenih materijala. Pobornici ove teorije navode nekoliko zanimljivih slučajnosti. Upravo Suge je te večeri nagovorio prijatelja da skine pancirku, koju je inače stalno nosio. Nadalje, kako je moguće da su meci izbušili žrtvu kao švicarski sir a da se Suge izvukao s omanjom ogrebotinom? Je li možda znao u kojem se trenutku treba sagnuti? Odgovori na ova pitanja po svoj prilici nikada neće biti otkriveni.

Piše: Lucija Kapural

Komentari