Uvriježeno je mišljenje da je ilegalno umrijeti na Svalbardu u Norveškoj? Je li tome doista tako? Ako vas zanima odgovor na postavljeno pitanje, pridružite nam se na ovom, pomalo morbidnom, putovanju na Svalbard.
Svalbard je skupina otoka u Arktičkom oceanu. Takav smještaj na dalekom sjeveru podrazumijeva i specifične vremenske prilike odnosno manje-više stalnu hladnoću. Temperature se na ovom arhipelagu kreću u prosincu između -14 i -8 stupnjeva Celzija dok je u srpnju tamo između 5 i 9 stupnjeva.
Klimatske promjene koje tope permafrost
Do nedavno su se temperature ovdje spuštale i ispod -20 stupnjeva Celzija, no ta ranija mjerna očitanja više nisu važeća jer je uslijed klimatskih promjena došlo do rasta temperature. Tako je nedavno u srpnju na Svalbardu zabilježeno 22 stupnja Celzija, što je do sada najviša izmjerena tamošnja tempratura od početka mjerenja.
Arktik se zagrijava dva puta brže od ostatka Zemlje i upravo ovdje najviše do izražaja dolaze posljedice klimatskih promjena. Ovdje je i stacionirana tzv. Vegetacijska Noina arka od 2008., no prije samo nekoliko godina je sanirana uz ogromne troškove, koji su iznosili 20 milijuna eura, a sanacija je vezana uz prodor vode u prostor skladišta, izazvan neočekivanim topljenjem permafrosta.
Smrt koja dolazi bez najave
Na ovom krajnjem sjeveru Europe zapravo nije zakonom zabranjeno umrijeti, samo nema mogućnosti za pokop. Kako na području Svalbarda postoje stalna naselja za očekivati je da netko s vremena na vrijeme nenadano i umre. No, kako smrt rijetko dolazi s najavom, u stilu danas je vaš red, teško bolesne osobe se preseljavaju u Oslo i druge dijelove Norveške. Zašto je tome tako? Permafrost ili stalno zaleđeno arktičko tlo ne omogućava raspadanje zakopanih tijela te ona ostaju odlično očuvana.
Virus španjolske gripe
Neovisno o svemu, ako i umrete ovdje kojim slučajem pokopat će vas na kontinentu, a ne na otočju. Naravno, postoji mogućnost i za kremaciju, s tim da morate tražiti dopuštenje i posegnuti za papirologijom ne bi li dozvolu ishodili. Ukupna populacija Svalbarda je ispod 3000 ljudi, a od toga broja čak ih je oko 2000 u Longyearbyenu. Longyearbyen je najveće naselje norveškog Svlabarda koje se smjestilo na otoku Spitsbergenu.
Zabrana pokopa je ovdje donesena 1950., kada je tek otkriveno da se leševi na lokalnom seoskom groblju ne raspadaju. Dio pokojnika koji je ovdje pokopan od neke zarazne bolesti, poput španjolske gripe, može zbog odlične očuvanosti tijela dovesti do ponovnog širenja zaraze.
Selo Longyearbyen je izuzetno atraktivno i svake godine ga posjeti više od 60 000 ljudi. Iz sela poručuju da dođete, osim ako ne mislite tu umrijeti. Smatraju da se ne treba bojati virusa poput španjolske gripe već eventualno polarnih medvjeda jer ih ovdje ima oko 1000. Ukoliko se broj stanovnika smanji u glavnom naselju, ovdje će biti gotovo podjednako medvjeda i ljudi. Doduše, ako vas pojede medvjed vrlo vjerojatno vam neće trebati pogreb, što bi upravi bilo pravo olakšanje.
Piše: Sonja Kirchhoffer
