U proljeće 1938. godine metak je prosvirao glavu mladića koji je u tom trenutku imao 25 godina. Zbilo se to tijekom Španjolskog građanskog rata koji se vodio grubo rečeno između ljevičara i desničara. Sukob je trajao od 1936. do 1939. godine, a bio je svojevrsna uvertira u Drugi svjetski rat. Kao i svaki rat ovaj je odnio brojne živote, a računa se da je u Španjolskoj tada bilo više stotina tisuća žrtava. Mladić s prostrjelnom ranom u glavi jedan je od onih koji su preživjeli naizgled nemoguće. Čudom nije morao na operaciju niti je imao potrebu za posebnim tretmanima. Jednostavno nakon što je došao k svijesti – svijet za njega više nije bio isto mjesto.
Neobičan slučaj
U bolnici je došao u ruke čuvenom neuroznanstveniku Justu Gonzalu Rodríguezu-Lealu koji je od njega bio stariji samo tri godine. Zapravo Gonzale još nije bio čuven. Bio je to uvjetno rečeno i sretan spoj okolnosti u kojem se ovo dogodilo upravo na dohvat ruke Gonzalea koji je radio u vojnoj bolnici Godella u Valenciji u istočnoj Španjolskoj. Tada još nitko nije znao da je u pitanju jedan od onih presudnih slučajeva koji mijenjaju živote. Ova je promjena bila dvosmjerna jer je Gonzale zahvaljujući pacijentu promijenio poimanje mozga u znanosti, a ujedno je mladić htio ne htio doživio potpunu promjenu u percepciji svijeta oko sebe. Do tada je mozak bio shvaćen kao homogena masa, ali je konkretni slučaj pokazao da je ovakva percepcija bila jedna velika zabluda. Izvješće o ovom potpuno neobičnom slučaju objavljeno je u travnju 2023. godine u časopisu Neurologia.
Alisa s druge strane ogledala
Kada je pacijent “M” došao k svijesti u vojnoj bolnici doslovno sve je u njegovoj glavi bilo okrenuto naglavačke. Gonzalea je interesiralo kakve će biti posljedice ozljede na samog pacijenta. Pretpostavljamo da se pacijent “M” morao osjećati poput Alise s druge strane ogledala. Iako se njegova nova percepcija stvarnosti zna nazivati zabavnom, to je daleko od istine. Prije da je bila riječ o noćnoj mori, s tim da ste ovdje bili poprilično sigurni da se nećete, ili barem ne tako skoro, probuditi iz nje. No, da ne bude sve tako crno ova je ozljeda donijela i neke neobične sposobnosti mladiću poput one uočavanja detalja, zatim čitanja unatrag. Imao je i novu sposobnost koja se možda može dijelom usporediti i s djelovanjem CT skenera, a koji skida sloj po sloj u organizmu. U skladu s tim njegov je novostečeni kromatski poremećaj skidao slojeve boje sa stvari koje je promatrao. Mogao je vidjeti i i koliko je sati iz apsolutno bilo kojeg položaja. Ove sposobnost su bile ne previše iskoristive u svakodnevnom životu jer nisu bile unovčive. Stvari je uz to kažu vidio kao da je sve promatrao dubeći na glavi.
Ne, on nije kompaktna kutija
Pacijent “M” je poput drugih sličnih njemu prihvatio svoje stanje i živio s njim najbolje što je mogao. U ono vrijeme mozak je doživljavan kao kompaktna kutija, a Gonzale je zahvaljujući pacijentu “M” uočio da je on zapravo modularna tvorevina. U svom je kasnijem radu potvrdio i produbio svoja stajališta jer je proučio još stotine pacijenata s ozljedama mozga. Iz kontakta s pacijentom “M” razvio se odnos povezanosti i bliskosti koji je trajao nekoliko desetljeća – sve do smrti liječnika. Kakvi će biti simptomi moždanih oštećenja ovisi, kako je zaključio Gonzale, ponajprije o veličini i položaju ozljeda. Drugim riječima nije svaka ozljeda mozga ista. Gonzale je napravio i klasifikaciju ozljeda mozga, podijelivši ih na one središnje ozljede u kojem su ravnomjerno pogođena razna osjetila zatim one koje je nazvao paracentralnim i u kojima nema ravnomjernosti te marginalna oštećenja koja zahvaćaju samo pojedina osjetila.
Pacijent “M” do kraja je živio relativno normalnim životom – ponajviše zahvaljujući mehanizmu selektivne pozornosti koja se fokusira na određenu sekvencu, kako u vidnom tako i u zvučnom i taktilnom smislu. Teško je zamisliti ove promijene u percepciji, no još je fascinantnije koliko smo prilagodljivi drastičnim promjenama u svom funkcioniranja, a sve to ne bi li preživjeli.
Piše: Sonja Kirchhoffer