Bili su veliki književnici, no jesu li bili i veliki ljudi? Za vas smo odabrali nekoliko crtica iz života majstora (i majstorica) pisane riječi, koje pokazuje da je među ovom ekipom bilo anđela u ljudskom obličju, ali i prvorazrednih gadova!
Čovjek koji je pozivao na rasno istrebljenje
Louis-Ferdinand Destouches, poznatiji pod pseudonimom Céline (1894. – 1961.), nedvojbeno je bio veliki autor… I ne baš veliki čovjek. Autor remek-djela “Smrt na kredit” i “Putovanje nakraj noći” je, naime, otvoreno i gorljivo pozivao na rasno istrebljenje. U predratnom ozračju, objavljuje niz otrovnih antisemitskih pamfleta. “Židov je neka vrsta bijelog crnca, i kao kod svih crnaca, njihov duhovni razvoj okončava se u devetoj godini. Sposobni su samo za lijenost i parazitizam”, neki su od ovih gnjusnih redaka. Ovaj nečovjek Židove je držao odgovornima za širok spektar nedaća, od urušavanja gospodarstva do nedovoljnog poštovanja njegove umjetnosti.
Glas protiv nepravde
U sramotnoj Dreyfusovoj aferi, jedan hrabri književnik odigrao je ulogu zdravog razuma. Godine 1894., francuska protuobavještajna služba otkrila je dokument koji je upućivao na to da neki časnik iz glavnog stožera prodaje vojne tajne Njemačkoj. Vrlo brzo, za zločin je optužen kapetan Dreyfus, jedini Židov u stožeru. Nesretni kapetan je, bez stvarnih dokaza, 1895. osuđen, a iste godine je pukovnik Picquart, šef protuobavještajne službe, otkrio da je pravi krivac bojnik Esterházy. Vodstvo glavnog stožera je, međutim, stvarnog krivca oslobodilo, a Picquarta šutnulo u Tunis. Sve to je odobrio francuski predsjednik Faure. Ovome desničarski orijentiranom političaru, koji se protivio Dreyfusovom oslobođenju, Émile Zola je 1898. uputio otvoreno pismo “Optužujem”. Zbog teksta u kojem optužuje vladu za antisemitizam i prikrivanje dokaza, slavni romanopisac je dobio godinu dana odmora na državnim jaslama, ali je rešetke izbjegao pobjegavši u Veliku Britaniju.
Borac za ljudska prava
Majstor kratke priče Julio Cortázar (1914. – 1984.) diplomirao je filozofiju i francuski jezik, nakon čega postaje sveučilišnim profesorom. Prvo djelo, zbirku soneta “Prisutnost”, objavio je tek na pragu četrdesete, pod pseudonimom Julio Denis. Kad je, zbog hrabrog protivljenja peronističkom režimu, dobio otkaz na fakultetu, emigrirao je u Pariz. Ondje je napisao najbolja djela, a paralelno je radio kao prevoditelj za UNESCO. Pred kraj života, bio je aktivno uključen u borbu za ljudska prava u zemljama Latinske Amerike.
Altruizam bet granica
August Šenoa (1838. – 1881.), naš najplodniji pisac devetnaestog stoljeća i tvorac moderne hrvatske književnosti, bio je na glasu kao pošten, darežljiv i plemenit čovjek. Pomagao je kako prijateljima tako i potpunim strancima – bilo lijepom riječju, bilo financijskom injekcijom. Altruistična priroda u konačnici ga je koštala života. Autor “Zlatarova zlata”, “Kletve”, “Seljačke bune” i “Prosjaka Luke”, po kojem se vrijeme njegova djelovanja naziva Šenoino doba, umro je u četrdeset trećoj godini, od posljedica upale pluća. Tešku bolest dobio je dok je, kao gradski senator, po studeni skrbio za unesrećene u velikom potresu u Zagrebu 1880. godine.
Platio globu čovjeku koji ga je prebio
Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821. – 1881.) koncept “okretanja drugog obraza” podigao je na jednu novu razinu. U jesen 1879. godine, pisac se vraćao kući nakon posjete rođaku. Dok je zamišljen hodao ulicom, pred njim se “stvorio” krupan muškarac, pijan kao ruska zemlja. Pisac ga je pokušao zaobići, no neznanac ga je, ničim izazvan, zgrabio za rukav te počeo obasipati uvredama. Dostojevski je to stoički podnio, što je pijanduru dodatno rasrdilo te je autora “Zločina i kazne” raspalio šakom po nosu, a potom, kad je ovaj pao na vlažni pločnik, još malo “cipelario”. Policija je vrlo brzo privela napadača, a napadnuti, koji je zadobio lakše ozljede, preklinjao ih je da ga puste “jer mu on sve oprašta”. Predmet je ipak došao do suda, a agresivac je kažnjen globom od šesnaest rubalja. Dostojevski ga je pričekao pred zgradom suda te mu dao čitav taj iznos kako bi mogao platiti kaznu!
Okrutna ljubavnica
Francuska spisateljica George Sand (1804. – 1876.), žena koja je šokirala suvremenike noseći mušku odjeću i pušeći u javnosti, ljubovala je brojnim muškarcima, uključujući kolegu po peru Alfreda De Musseta. Tijekom romantičnog boravka u Veneciji, Musset je planirao zaprositi dragu, ali ga je u toj namjeri omela gripa. Kad je u njegovu hotelsku sobu ušao liječnik, siroti pisac nije ni slutio da će se taj posjet pokazati kobnim… Ne za njegovo zdravlje, već za njegovo srce. George se, naime, spetljala s dobrim doktorom, te ostavila rekonvalescenta da tuguje za njom u hotelu, damski mu prepustivši i plaćanje računa za sobu!
Piše: Lucija Kapural
