Kako su mačke odredile ishod sukoba kod Peluzija? Koju novinu su rimski vojnici uveli u bitki vođenoj 69. godine? U kojoj su bitki u prvim redovima jurišali medvjedi, dok su im pojačanje činile pčele? Za vas smo, nasumičnim redoslijedom, odabrali niz zanimljivosti o bitkama kroz povijest!
Simboličko podrijetlo bijele zastave
Bijela zastava, kao što je svima poznato, označava kapitulaciju. Možda je manje znan podatak da je njeno simboličko podrijetlo staro preko dvije tisuće godina.
Većina stručnjaka smatra da se, u znak predaje, prvi put zavijorila na ratištu dinastije Han. Publije Kornelije Tacit, jedan od najvažnijih kroničara starog Rima, spominje je u svojim “Povijestima”, kad govori o bitki koja se vodila 69. godine.
Bila je to novina u ratovanju: rimski vojnici su kapitulaciju ranije demonstrirali držanjem štitova iznad glava.
Mačke donose pobjedu
U bitki kod Peluzija 525. godine prije Krista, Perzijanci su pobijedili Egipćane, i to zahvaljujući – mačkama!
Znali su, naime, da protivnici te životinje smatraju svetima, pa su ih vojnici u prvim redovima nosili u rukama. U strahu od božanske osvete, Egipćani nisu htjeli strijelama gađati Perzijance kako ne bi ozlijedili mačke.
Caporetto: Drugo ime za sramotni poraz
Feldmaršal Erwin Rommel (1891. – 1944.) zapamćen je kao najsposobniji vojni zapovjednik zločinca Hitlera. Skončao je, međutim, bijedno – osumnjičen da je sudjelovao u uroti protiv brkatog Führera, pod prijetnjom likvidacije obitelji bio je primoran počiniti samoubojstvo
Manje je poznato da je status ratnog heroja stekao još u Prvome svjetskom ratu. Dogodilo se to na talijanskoj bojišnici, u bitki za Caporetto 26. listopada 1917. godine. Mladi natporučnik tada je izveo pothvat kakvog se ne bi posramio ni Chuck Norris. Njegova jedinica, sastavljena od pišljivih stotinjak vojnika, kod planine Matajur se suprotstavila sili od oko sedam tisuća Talijana. Nevjerojatno, Romelove snage odnijele su pobjedu te, uz minimalne gubitke, uspjele zarobiti čitavu talijansku diviziju.
Rommel je za taj je pothvat nagrađen najvišim pruskim vojničkim odličjem, ordenom Pour le Mérite. Eponim “caporetto” od tada se u talijanskom jeziku koristi za opisivanje sramotna poraza.
Kad bogovi zašute
Spartance povijest pamti kao neustrašive ratnike. Uoči svake bitke, kralj bi prinio žrtvu bogovima, dok su svećenici pokušavali interpretirati njihovu volju. Bez toga, nijedna borba nije mogla započeti.
Zabilježeno je, primjerice, da su u bitki kod Plateje 479. godine prije Krista spartanski vojnici kišu perzijskih strelica dočekali spuštena oružja, štitova položenih na zemlju, budući da su nebesnici “odbijali” progovoriti. Tek kad su “bogovi” dali znak da će im biti naklonjeni, kralj je, pjevajući ratnu pjesmu, poveo svoje trupe na neprijatelje.
U boj golih stražnjica
Bitka kod Agincourta, veliki okršaj između Engleza i Francuza tijekom Stogodišnjeg rata, odigrala se 25. listopada 1415., dvije godine nakon što je na englesko prijestolje stupio Henrik V.
Unatoč brojčanoj premoći Francuza, Englezi su izvojevali pobjedu. Presudnu ulogu u tome odigrali su njihovi strijelci: naoružani moćnim dugim lukovima, desetkovali su francusku oklopljenu konjicu. Računa se da je poginulo oko 10.000 francuskih vojnika, dok ih je oko 1.500 palo u zarobljeništvo. Englezi su izgubili manje od 200 ljudi.
Ono što je u čitavoj priči najnevjerojatnije jest činjenica da su Englezi ovaj podvig izveli – gologuzi! Prema brojnim kroničarima, zbog dizenterije od koje je bolovao velik dio engleskih snaga, patili su od proljeva, pa su zaključili kako je mudro na bojno polje istrčati bez hlača, kako bi se, kad zatreba, mogli odazvati “zovu prirode”!
Združena bojna pčela i medvjeda
Tijekom drugog rata protiv pontskog kralja Mitridata VI. Eupatora u prvom stoljeću prije Krista, Rimljani predvođeni Lucijem Licinijem Lukulom opsjedali su grad Temisciru. Kako su goleme zidine štitile tvrđavu, lukavi rimski vojskovođa svojim je ljudima dao nalog da iskopaju tunele ispod grada.
Shvativši da neprijatelj brzo napreduje, branitelji su odlučili iskopati vlasite tunele, ali sa suprotne strane. Kroz njih su potjerali medvjede, kako bi se ove zvijeri razračunale s okupatorima te, za svaki slučaj, pustili i nekoliko rojeva pčela.
“Srećković” Custer
Američki general George Armstrong Custer (1839. – 1876.) zapamćen je po katastrofalnom porazu u Bitki na Little Bighornu 1876. godine, gdje je njegova jedinica, boreći se protiv koalicije Sijuksa, Arapaha i Šajena, izginula do posljednjeg čovjeka.
Iz te perspektive gledano, zvuči nevjerojatno da je tijekom Američkoga građanskog rata stekao reputaciju srećkovića, budući da tijekom nebrojenih konjičkih juriša koje je vodio nikada nije teže ozlijeđen.
Stravična smrt junaka Mitridata
U vojsci perzijskog kralja Artakserksa II. ratničkom hrabrošću i lukavstvom istaknuo se mladić po imenu Mitridat. U bitki kod Kunakse 401. prije Krista, Mitridat je ubio kraljeva najljućeg protivnika, njegova rođenog brata Kira Mlađeg.
Želeći preuzeti zaslugu za ovaj čin, Artakserkso je momku naredio da drži jezik za zubima o onome što se dogodilo. Mladi vojnik dugo se držao poput Sfinge, no jedne večeri se toliko napio da je u širem društvu izbrbljao kako je upravo on skratio Kira za glavu. Kralj je saznao za izdaju, a osveta je bila strašna.
Lajavca je dao strpati između dvije polovice izdubljenog debla, dok su mu ruke, noge i glava virili iz njega. Kraljevi vojnici šopali su ga medom i pojili mlijekom, te mazali tu mješavinu po osuđenikovom licu i ekstremitetima, što je privuklo stotine kukaca. Živ izjedan, pod suncem koje je pržilo, nesretni mladić umirao je punih sedamnaest dana.
Piše: Lucija Kapural
