15.06.

Ljubo Karaman – neumorni istraživač starohrvatske baštine – 1886.

Ljubo Karaman – neumorni istraživač starohrvatske baštine – 1886.

Najviše se posvetio istraživanju spomenika u Dalmaciji koji su obuhvaćali razdoblje od antike do baroka.

Povjesničar umjetnosti i konzervator Ljubo Karaman rođen je u Splitu 15. lipnja 1886. godine. Nakon završenog studija u Beču, gdje je doktorirao povijest umjetnosti, vraća se u Hrvatsku gdje zajedno s Franom Bulićem organizira i vodi konzervatorsku službu za Dalmaciju (od 1926.), a zatim je bio ravnatelj Konzervatorskoga zavoda za cijelu Hrvatsku (1914. do 1950.).

Najviše se posvetio istraživanju spomenika u Dalmaciji koji su obuhvaćali razdoblje od antike do baroka, a proučavao je i spomenike kontinentalne Hrvatske i Istre. Napisao je mnogobrojne radove u kojima je popularizirao spomeničku baštinu Hrvatske. Jedan od najpoznatijih Karamanovih radova, koji je napisao u suradnji s Bulićem, je Palača cara Dioklecijana u kojem iznosi tvrdnju da palača nije castrum već kasnorimska rezidencija, izgrađena na helenistički način i u jednome mahu. Karaman je postavio temelje starohrvatskoj arheologiji i razračunao se s pristašama različitih teza o predromaničkoj umjetnosti u Dalmaciji u djelu Iz kolijevke hrvatske prošlosti. Prvi je sistematizirao grobove starohrvatskoga doba i predmete iz njih (nakit, mačeve, ostruge) te je time dao cjelovitu sliku toga razdoblja. Također, Karaman je revidirao niz mišljenja o umjetnosti sjeverne Hrvatske i Slavonije, napose ona o zagrebačkoj katedrali. Uočio je slavenski udio u umjetničkim spomenicima Istre i naglašavao utjecaje iz Italije i alpskoga područja. 

Od 1960. godine bio je član JAZU (danas HAZU), a 1964. godine dobio je nagradu za životno djelo. Ljubo Karaman preminuo je 1971. godine u Zagrebu.

piše: Dražen Krajcar  

Facebook Comments

Vezani članci