Divljačka odmazda nad pripadnicima najmoćnije plemićke obitelji u Portugalu – 1759. godine

Fotografija: Screenshot YouTube (The execution of the noble family Távora ).

Jedan od najnasilnijih obračuna neke vladarske obitelji s visokim plemstvom dogodio se u Portugalu. Članovi moćne plemićke obitelji Távora likvidirani su na najstrašniji mogući način sredinom 18.stoljeća. Zanima li vas što se ovdje i kako dogodilo, pročitajte članak koji slijedi.

Kada s prijestoljem u nasljeđe dođe i ministar

Krenimo redom. Portugalom je od 1750. do 1777. godine upravljao kralj Josip I. On je s prijestoljem u nasljeđe dobio i prvog ministra koji se zvao Sebastião de Melo. Sebastião je bio svojevremeno portugalski diplomat u Beču i Londonu, ali ga je kralj Ivan V. pred smrt pozvao natrag u zemlju. On je imenovan prvim ministrom 1749. godine, a kako je Ivan V. umro već 1750. njegov je nasljednik samo potvrdio ovo imenovanje.

Moć ministra porasla tijekom potresa

Novi kralj Josip I. se oženio sa španjolskom infantkinjom Marianom Victoriom s kojim je imao četvero djece. Iako je kralj obavljao svoje dužnosti supruga, imao je i ljubavnice, no kažu da mu je najmilija bila Teresa Leonor koja je bila supruga Luisa Bernada iz obitelji Távora. Moć ministra je još više porasla tijekom potresa koji je pogodio Lisabon 1. studenog 1755. godine. On tada preuzima brigu o obnovi grada, a kako je taj posao dobro odradio kralj mu je dao veće ovlasti.


Jesu li razbojnici imali peh?

Nekoliko godina kasnije, točnije 3. rujna 1758. zbilo se nešto što je možda poslužilo kao izgovor za obračun prvog ministra Portugala s visokim plemstvom. On nije potjecao iz tog kruga pa je bio s pripadnicima stare aristokracije u neprijateljskim odnosima, što ne treba zanemariti u perspektivi čitavog slučaja. Kada se kralj vraćao od svoje najdraže ljubavnice u neoznačenoj kočiji i negdje na periferiji Lisabona kočiju je napala skupina razbojnika. Kočijaš je teško ranjen, a kralju  je samo lakše ozlijeđena ruka. Obojica su se izvukla zahvaljujući brzoj vožnji kočijaša. Činjenica da je kralj išao neoznačenom kočijom mogla je rezultirati time da su ga doista zaskočili razbojnici koji nisu znali da imaju peh i da su nabasali baš na samog kralja. No isto tako je pitanje tko je sve znao osim kralja i ljubavnice gdje je u tom trenutku kralj.

“Dobro staro mučenje”

Uglavnom istragu je brzo preuzeo prvi ministar. Ljudi koji su napali kralja uskoro su uhićeni, i podvrgnuti “dobrom starom mučenju”, koje gotovo uvijek donosi rezultate i to moguće kakve netko poželi. Oni su priznali da su za djelovanje dobili nalog od spomenute obitelji Távora, nakon čega su obješeni. Sada je ministar imao u rukama nešto s čime je mogao ići dalje u svom obračunu. Pripadnici obitelji Távora i Aveira uhićeni su pod optužbom da su htjeli svrgnuti kralja i preuzeti vlast. Među uhićenima je bio i Gabriel Malagrida, isusovački ispovjednik koji je bio usko povezan s obitelji Távora. Ministar je za potrebe procesa formirao sud koji je odlučio da se i u ispitivanju visokog plemstva može pribjeći mučenju. Kako je vojvoda Aveira podvrgnut strahovitim mukama priznao je ono što su vjerojatno istražitelji željeli čuti.

Javno pogubljenje

Javno pogubljenje se dogodilo 13. siječnja 1759. godine. Noć uoči pogubljenja napravljena je ogromna skela na tržnici u Lisabonu, a u njezinom je sastavljanju sudjelovala vojska. Pogubljenje je počelo u ranim jutarnjim satima. U likvidaciji plemstva markizi je odrubljena glava dok su ostalim osuđenicima željeznim palicama smrskane kosti ruku i nogu, a potom su udavljeni i položeni na kotače. Sam je isusovački ispovjednik spaljen, a s njim je izgorjela i cijela skela. Zahvaljujući posredovanju Mariane Viktorije, kraljeve žene pošteđene su uglavnom žene i djeca. Dio je obitelji završio u zatvoru, a dio je uspio nekako napustiti zemlju. Obiteljska imovina im je oduzeta, a njihove su palače dramatično srušene, i sol je ‘posijana’ na njihovoj zemlji. Tom prigodom su stradali i isusovci koji su uskoro protjerani iz Portugala, a što je bilo sasvim u skladu s ministrovim idejama napretka prema kojima su upravo oni bili kočnica u razvoju jer su obrazovanje i znanost imali pod svojom paskom.

Strelovit uspon, pa pad

Prvi ministar potom doživljava daljnji strelovit uspon. Tako je postao prvo grof od Oeirasa, a kasnije i markiz od Pombala. Poslije smrti kralja Josipa I. 1777. godine, on je gotovo preko noći izgubio moć, i dapače nova kraljica Mariana Viktorija  ga je protjerala iz Lisabona.

Među povjesničarima se još uvijek vodi rasprava je li ova obitelj zaista kovala urotu ili je iza svega stajao moćni markiz Pombal.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari