Gotovo sve žene sanjaju o velikom ormaru neovisno preferiraju li ležernu ili šminkersku odjeću. Iako si danas i žene srednjeg sloja mogu priuštiti veće i popunjenije ormare, rijetko tko si može platiti dizajnersku raskoš. Kao i danas žene su u prošlosti ludovale za odjećom, samo u ondašnjim gabaritima.
Najfinije haljine ukrašene draguljima
Kraljica Elizabeta I. po tom pitanju nije bila izuzetak. Nakon njezine smrti 1603. godine iza nje je ostalo više od 2000 haljina. Njezine su haljine bile raskošne svojim krojevima kako već pristoji kraljici, ali i materijalima. Među njima velik je broj haljina bio izvezen zlatom i srebrom, ukrašen draguljima i opšiven skupocjenim krznom hermelina. Bile su to najfinije haljine onog svijeta. No unatoč toj brojnosti, kao i vrijednosti, niti jedna od ovih haljina se do danas nije sačuvala, doduše postoje naznake da se sačuvao jedan jedini komad njezine haljine.
Osoba iz sjene
Povjesničari vjeruju da su otkrili dio njezine haljine na oltaru seoske crkve u Bactonu u Herefordshireu na jugozapadu Engleske. U tom je selu rođena plemkinja Blanche Parry koja je bila Elizabetina dvorska dama. Uz Elizabetu je bila od njezinog rođenja, pa do svoje smrti. Elizabeta se rodila 1533., a tada je Blance imala 25 ili 26 godina. Smatra se da nikada nije napustila kraljicu, pa čak i onda kada je ova bila zatočena u londonskom Toweru. Bila je ona osoba iz sjene koja je imala u svojim rukama nevjerojatnu moć. Naime, kada je postala glavna dvorska dama 1565. godine kontrolirala je pristup kraljici i brinula o njezinoj korespondenciji. Pod svojim nadzorom je imala kraljičinu odjeću, krzna i knjige.
Kraljica koja je ljubila raskoš u odjeći i nakitu
Kraljica je voljela lijepu odjeću jer je između ostalo ona sugerirala status i moć. Njezini su dvorjani trošili silne novce na odjeću i nakit kako bi držali korak s kraljicom. Vjerujemo da je Elizabeta I. danas živa da bi silne novce trošila na estetsku kirurgiju ne pitajući za cijenu, kao i u ostalom na dizajnerske komade odjeće i nakita. Na Elizabetinom dvoru ste mogli biti zapaženi zbog svog modnog izričaja pa ste se tako mogli približiti kraljici koja je voljela kraj sebe imati ljude od ukusa. No s druge strane to je moglo biti i kontraproduktivno, pa ako ste bili jako dobri u svemu tome, te ste tako možda i nadmašili samu kraljicu po pitanju odijevanja to nije moralo dobro završiti po vas. Elizabeta I. se držala načela da odjeća treba iskazivati status i da se morate odijevati u skladu s njim. To je značilo da ona ima pravo na najveću ekstravaganciju. U skladu s pravilima samo je visoko plemstvo imalo pravo na zlatne tkanine, krzno hermelina i sličan luksuz. Svi koji su se kretali u ovim krugovima znali su da kraljica ljubi raskoš u odjeći i nakitu, pa su joj često darovali ono što najviše voli.
Bogato dekorirana tkanina u seoskoj crkvi
Jedna bogato ukrašena tkanina nađena je u seoskoj crkvi u Bactonu koju je sagradila obitelj glavne dvorske dame Blanche. Nakon Elizabetine smrti njezine su haljine dobrim dijelom darovane, a neke su korištene kao sredstvo plaćanja za nečiju službu.
Samouvjerena vezilja
Godine 2016. stručnjaci su utvrdili da bi komad bogato izvezene tkanine iz ove male seoske crkve mogao biti sačuvan dio kraljičine haljine. Analiza materijala i dekoracije s biljnim i životinjskim motivima je pokazala da je riječ o haljini iz šesnaestog stoljeća, koja je prekrojena u neku vrst stolnjaka na oltaru. U pitanju je dragocjena srebrna tkanina izvezena zlatnim i srebrnim nitima. Tkanina je obnovljena i na tu je obnovu potrošeno više od 1000 sati rada. Je li to uistinu tkanina koja je bila nekoć dio Elizabetine haljine nije 100 posto sigurno. Sama je dvorska dama često od kraljice dobivala odjeću i druge dragocjene poklone pa se smatra da je tako tkanina mogla stići do crkvice. Stručnjaci za tkanine i ručni rad kažu da je dama koja je vezla haljinu bila izuzetno samouvjerena u svom vezenju te je znala da neće pogriješiti u radu. Češće su se raskošne haljine ukrašavale već gotovim ukrasima koji su se onda aplicirali na tkaninu, pa nije bilo puno mogućnosti za greške. Nije nemoguće da je sama Blanche vezla ovu tkaninu.
Tkanina povezana sa steznikom
Stručnjaci povezuju ovaj dio tkanine s nekadašnjim steznikom naslikanim na kraljičinom portretu iz 1600. godine. U to vrijeme njezina je dvorska dama već odavno mrtva, pa je onda teško da je ova tkanina mogla direktno preko Blanche doći u njezinu crkvu, osim kao poklon kraljice njoj u spomen, što nije nemoguće. Kraljična mladolikost na konkretnom portretu ne znači da je ova tada gotovo sedamdesetogodišnja žena bila mladolikog izgleda, samo je Elizabeta bila po tom pitanju vrlo sujetna i sigurno je umjetnik dobio točne naputke kako treba izgledati kraljica na slici. Očito je da su ljudi iz najvišeg sloja i u vremenu prije digitalne tehnologije mogli utjecati na to kako ih javnost vidi. U ovoj priči sigurno je samo da je ova haljina pripadala dami iz visokog društva.
Piše: Sonja Kirchhoffer
