Prije dvije godine, arheolozi su u armenskim planinama pronašli grobnicu koja datira iz 9. stoljeća prije Krista, odnosno iz razdoblja kad se na ovom teritoriju prostiralo drevno kraljevstvo Urartu. Okružen keramičkim vazama i nakitom, u njoj se nalazio kostur mlade žene. Zbog raskošnih predmeta s kojima je pokopana, znanstvenicima je odmah bilo jasno da se radi o djevojci iz višeg staleža, no najnovija istraživanja pokazala su da je pokojnica bila mnogo više od pripadnice elite. Istraživački tim, predvođen dr. Anahitom Khudaverdyanom s armenske Nacionalne akademije znanosti, iz njezina mišićnog okvira zaključio je da je za života bila podvrgnuta teškome fizičkom treningu. Utvrđeno je da je najvjerojatnije bila profesionalna ratnica, koja je gotovo svakodnevno napinjala luk i ispaljivala strijele. Njene bedrene kosti pokazale su da je imala izražene glutealne mišiće, što je možda bio rezultat učestalog jahanja. Nadalje, u lijevom koljenu pronađen je vršak željezne strijele, a na desnom bedru i potkoljenici bili su primjetni tragovi uboda i posjekotina. Uzrok smrti nije definitivno utvrđen, no postoje indicije da su joj presudile rane zadane s dva različita oružja, sjekirom i mačem, odnosno da se borila s dva ili više napadača. Narod kraljevstva Urartu borio se lukovima i strijelama jašući na konjima. Uz ratnike su se često borile njihove supruge, pa znanstvenici spekuliraju kako je taj običaj mogao nadahnuti Grke da kreiraju mit o Amazonkama. O neustrašivim ratnicama, koje su rezale lijevu dojku kako bi lakše napinjale luk, pisali su grčki povjesničari Herodot i Strabon, a spominje ih i Platon. Prema njima, nastanjivale su prostor Kavkaza – što nije daleko od današnje Armenije!
Piše: Lucija Kapural
