Stvarali su djela neprolazne ljepote i bili obožavani od milijuna, pa ipak, ispod kože bili su itekako krvavi. Donosimo manje poznate detalje iz biografija najvećih skladatelja u povijesti!
Zašto sjediti kad možeš ležati?
Korpulentni Talijan Gioachino Rossini (1792. – 1868.; na slici!), najvažniji operni skladatelj prve polovice devetnaestog stoljeća, bio je bonvivan – s jednakim apetitom bacao se na birana jela i pića te atraktivne pripadnice suprotna spola. Autor remek-djela “Otelo”, “Mojsije u Egiptu”, “Tancredi”, “Bagdadski kalif ” i “Semiramida” uz to je bio poprilična lijenčina – svoj bogat opus duguje urođenom talentu i lakoći komponiranja, a ne marljivosti. Poznato je, primjerice, da je radio u krevetu: ako je vjerovati bilješkama njegovih prijatelja, jednom mu je na pod pala dovršena stranica partiture a skladatelj je, odveć lijen da se sagne, jednostavno – napisao novu! Rano stekavši slavu i bogatstvo, prestao je skladati te se posvetio gastronomskim užicima, a njegov kreativni genij zadnjih se godina iscrpljivao u pisanju recepata.
Žena za koju se umire
Frédéric Chopin (1810. – 1849.), poljski skladatelj s pariškom adresom, u povijesti je zapamćen kao jedan od rijetkih glazbenika čiji je opus u cijelosti posvećen isključivo glasoviru. Premda vješt improvizator, skladao je teško i mučno, no to nije bio jedini njegov problem. Priznanje i slava nisu mu donijeli sreću, naprotiv. Gotovo patološki introvertiran, grozio se neželjene pažnje, a veći dio svoga kratkog života osjećao neshvaćenim. To se promijenilo nakon što je upoznao šest godina stariju spisateljicu George Sand, ženu neugledna fizikusa, progresivnih društvenih stavova i promiskuitetnih navada. Chopin se isprva grozio “dame” koja nosi mušku odjeću, psuje kao kočijaš i pali cigaretu za cigaretom, no s vremenom se počeo diviti njenoj iskričavoj inteligenciji. U desetak godina, koliko je njihova turbulentna veza potrajala, Sand mu je bila ljubavnica, prijateljica, muza, bolničarka i zamjenska majka. Chopinovo krhko zdravlje prisililo ju je da svako toliko bdije nad njegovim krevetom. Nije poznato zašto ga je u konačnici ostavila, no mnogi biografi vjeruju kako je izgubila strpljenje za vječnog bolesnika. Izgubivši ljubav svoga života, skladatelj je izgubio i volju za životom. Umro je nekoliko mjeseci nakon prekida sa Sand, u trideset devetoj godini. Žena koju je obožavao nije mu došla na sprovod.
Kompulzivni kockar
Niccolò Paganini (1782. – 1840.) bio je toliko talentiran da su mnogi njegovi suvremenici vjerovali kako je prodao dušu vragu u zamjenu za skladateljsko nadahnuće. Sugestivno interpretiranje dodatno je pojačalo tu famu, pa je crkva zabranila da bude pokopan na posvećenom groblju. Možda najveći violinist svih vremena, isticao se tehničkim bravurama, često koristio dvostruke trilere i oduševljavao publiku svirajući na jednoj žici. Bio je, međutim, duboko problematičan čovjek. Avanturist, lutalica i hazarder, često se izlagao nepotrebnim rizicima, prkoseći društvenim konvencijama, a katkad i zdravom razumu. Temperamentni i markantni genij kojem su se žene bacale pod noge ljubio je tuđe supruge te pijančevao sa skitnicama i prosjacima. Ipak, najveći porok bila mu je kocka. Jednom prilikom, u Livornu, uspio je prokockati čak i vlastitu – violinu! Srećom, bogati mecena iz toga grada, štovatelj njegove umjetnosti, poklonio mu je predivan, basnoslovno vrijedan instrument iz radionice majstora Giuseppea Guarnerija. Na toj violini, poznatoj kao “Il cannone” (“Top”), svirao je sve do smrti.
Ti imaš love, a ja mozga!
Dok je književnika Goethea smatrao duhovnim bratom, Ludwig van Beethoven (1770. – 1827.), jedan od najvećih skladatelja svih vremena, s rođenim bratim, Nikolausom Johannom, nije imao gotovo ništa zajedničko. Osim što su se razlikovali fizički – Johann je bio koščati i nosati dandy u odijelu skrojenom po mjeri; Ludwig je imao nježnije crte lica a modni izričaj mu je varirao između onoga rastresenog profesora i beskućnika koji spava pod mostom – karakterno su bili kao nebo i zemlja. Dok je skladatelj bio moralna osoba posvećena Idejama i Ljepoti, njegov šest godina mlađi brat preferirao je nešto prozaičnije ciljeve, kao što su profit i moć. Po struci ljekarnik, obogatio se nakon što je Napoleon izvršio invaziju na Austriju, opskrbljujući francusku vojsku medicinskim potrepštinama. Nesnošljivost između braće do izražaja je došla nakon što je Johann kupio Schloss Waserhoff, velebni posjed u okolici Kremsa. Dan nakon što je potpisao kupoprodajni ugovor, bratu je poslao dugo pismo u kojem je izrazio duboko divljenje prema svojim uspjesima, potpisavši ga riječima “Johann van Beethoven, vlasnik imanja”. Skladateljev odgovor, prilično kratak i jedak, potpisan je s: “Ludwig van Beethoven, vlasnik mozga”.
Piše: Lucija Kapural
