Na današnji dan

Superteški bombarder s čak 10 motora i 40.000 konjskih snaga – 1946.

B-36 Peacemaker i do danas drži rekord u najvećem rasponu krila za borbene letjelice (70,1 metara). Isprva je B-36 imao 6 klipnih motora, svaki s 28 cilindara. Ipak, da mu se pojača snaga kasnije su dodana još 4 mlazna motora. Time je dobivena jedinstvena kombinacija od čak 10 motora, koji su zajedno mogli dati do 40.000 konjskih snaga.

Dana 8. kolovoza 1946. godine poletio je najveći bombarder do tada napravljen – moćni B-36 s nadimkom Peacemaker (hrv. Mirotvorac). Projekt izgradnje tog bombardera započet je još u rano doba Drugog svjetskog rata. Naime, Amerikanci su uzimali u obzir mogućnost da Hitlerova Njemačka porazi Britance, u kojem slučaju bi bombardiranje njemačkih gradova iz Velike Britanije bilo nemoguće. Trebalo je, dakle, pokušati napraviti superteški bombarder koji bi mogao doseći Njemačku iz Amerike. Na sličnim planovima istodobno je radio i Treći Reich (takav tip bombardera Nijemci su nazivali Amerikabomber, a napravili su i nekoliko divovskih prototipa).

Ipak, B-36 dovršen je tek nakon što je rat već završio. Prvi let izveden je oko godinu dana nakon bacanja nuklearnih bombi na Hirošimu i Nagasaki. Peacemaker bio je za svoje doba neviđenih dimenzija – čak za dvije trećine duži od dotadašnjeg američkog najmoćnijeg bombardera B-29 Superfortress (kojim su bačene spomenute nuklearne bombe na Japan). Dapače, B-36 i do danas drži rekord u najvećem rasponu krila za borbene letjelice (70,1 metara).

Vrlo je važna i činjenica da je B-36 bio prvi bombarder u povijesti koji je imao pravi interkontinentalni domet (tj. mogao je izvršiti bombardiranje na drugom kontinentu bez punjenja goriva u zraku i još se vratiti natrag). Dakako, to je učinilo B-36 okosnicom tadašnje američke strateške nuklearne borbene sile (bilo je to doba Hlednog rata sa SSSR-om). Dapače, B-36 imao je ključan značaj jer u to doba još nisu postojale interkontinentalne balističke rakete s nuklearnim glavama, a ni nuklerane strateške podmornice. Bombarderi B-36 bili su, dakle, praktički jedini način da se iz SAD-a nuklearnim oružjem napadne SSSR.

Isprva je B-36 imao 6 klipnih motora, svaki s 28 cilindara. Ipak, da mu se pojača snaga kasnije su dodana još 4 mlazna motora. Time je dobivena jedinstvena kombinacija od čak 10 motora, koji su zajedno mogli dati do 40.000 konjskih snaga. Takav sustav imao je ukupno 168 cilindara i 336 pripadajućih svjećica, što je bilo vrlo teško održavati. Zanimljivo je da su propeleri 6 klipnih motora bili okrenuti prema natrag, zato da se ne bi stvarale zračne turbulencije na krilima.

Komentari