Možda ne postoje građevine koje golicaju našu maštu kao piramide. Monumentalne četverostrane kamene grobnice egipatskih faraona, s ukošenim stranama koje na određenoj visini završavaju šiljkom, građene su s tolikim tehnološkim umijećem da će se, unatoč znanstvenim spoznajama o metodama njihove gradnje, uvijek pronaći pokoji teoretičar zavjere uvjeren kako su u njihovom nastanku prste imali izvanzemaljci. Egipatske piramide su, dakako, najpoznatije no ne i jedine građevine ovog tipa – podizale su se i u Srednjoj Americi, Mezopotamiji, Kini, Indiji, Grčkoj i Rimu. Za vas smo odabrali pregršt zanimljivosti o drevnim piramidama!
Najviša građevina tijekom 4.000 godina
Razvojno, piramidi prethode mastaba i stepenasta piramida, kod koje je nekoliko mastaba postavljeno stepenasto jedna iznad druge (Djoserova piramida u Saqqari, oko 2610. prije Krista). Definitivno oblikovan tip ovih građevina, vezan za posmrtni kult faraona – poput Keopsove, Kefrenove i Mikerinove piramide – javlja se u Staroj državi od IV. dinastije. Premda su spomenute piramide kraj Gize najpoznatije, zapravo se na području drevnog Egipta nalazi preko 140 piramida. Najviša piramida definitivno je ona Keopsova – ovaj div izvorno je dosezao 146.5 metara visine, a danas se ponosno koči na još uvijek impresivnih 138.8 metara. Gotovo četiri tisućljeća, smatrana je najvišom građevinom koju je napravio čovjek. Godine 1311. tu joj je čast “otela” katedrala sv. Marije u engleskom gradu Lincolnu.
Zanatlije, a ne robovi
Sve egipatske piramide izgrađene su na zapadnoj obali rijeke Nil, koja se, kao mjesto zalaska sunca, u egipatskoj mitologiji povezuje s carstvom mrtvih. Pozicionirane su tako da nijedna ne stvara sjenu drugoj, a za njihovu izgradnju bili su potrebni precizni matematički i astronomski proračuni budući da je svaka njihova stranica točno okrenuta određenoj strani svijeta. Nadalje, istraživanja su pokazala kako je za gradnju jedne piramide bio potreban trud više od stotinu tisuća ljudi. Često ponavljanu teoriju o robovima kao graditeljima egipatskih piramida, preciznije surovim uvjetima u kojima su isti radili, struka je zadnjih godina odbacila. Egipatski arheolozi su u Gizi pronašli niz grobnica radnika koji su gradili piramide, čime je potvrđeno da se radilo o plaćenim zanatlijama, a ne robovima. Osim toga, postoje dokazi da su se redovito hranili mesom ovaca i bikova, koje su im slali seljaci, te da su radili u smjenama. Zanimljiv je i podatak da su Egipćani bili “pod gasom” kad su gradili piramide. Prema američkom arheologu Patricku McGovernu, radnici u Gizi dnevno su dobivali oko četiri litre piva.
Poput dragulja
Egipatske piramide izvorno su bile zaštićene kamenjem izrađenim od visoko polirana bijelog krečnjaka. To kamenje je odražavalo sunčevu svjetlost, zbog čega su piramide sjajile poput dragulja. Zahvaljujući zaštitnu sjajnom sloju, pretpostavlja se kako su bile vidljive s planina u Izraelu a, prema nekim stručnjacima, čak i s Mjeseca.
Kako je Tales izmjerio piramide?
Tales iz Mileta (624. pr. Kr. – 546. pr. Kr.) bio je jedan od najvećih umova svoga vremena. Filozof, astronom i matematičar, jedan od sedam mudraca stare Grčke, slavu je stekao predviđanjem pomrčine Sunca koja se dogodila 28. svibnja 585. prije Krista. Neko vrijeme bavio se politikom, da bi potom utemeljio prvu filozofsku školu te stvorio nauk o vodi kao prapočelu iz kojeg su proizišle sve druge stvari. Nije briljirao samo u areni apstraktnog – s velikim žarom se bacao na rješavanje praktičnih problema. Primjerice, izmjerio je visinu egipatskih piramida prema njihovoj sjeni!
Tajna gradnje piramida
Slučajno otkriće skupine arheologa, ostvareno 2020. godine, bacilo je novo svjetlo na zagonetku o načinu na koji su izgrađene egipatske piramide. Istražujući drevne natpise u kamenolomu u egipatskoj pustinji, naletjeli su na ostatke sofisticiranog sustava rampi za transport, stare barem 4.500 godina. Postolja koja su pronašli navode na zaključak da je težak posao prevoženja ogromnih kamenih blokova, kojima su izgrađene piramide, bio završen puno brže nego što se prethodno mislilo. Dok je teorija o tome da su drevni Egipćani koristili rampe za transport kamenih blokova već ranije iznesena, struktura koju je tim otkrio značajno je strmija nego što se ranije mislilo da je moguće. “Pomoću sanjki koje su nosile kamene blokove i bile pričvršćene užadima, Egipćani su mogli izvlačiti blokove iz kamenoloma alabastera pod vrlo strmim kutom”, objasnio je vođa tima Yannis Gourdon.
Jedno od svjetskih čuda
Prvi sačuvani popis svjetskih čuda, veličanstvenih dostignuća u arhitekturi i građevinarstvu, oko 140. godine prije Krista sastavio je grčki pjesnik Antipatros iz Sidona. Što ga je navelo da to učini, nije poznato. Premda nisu svi antički autori navodili ista, među sedam čuda najčešće su se ubrajali rodski kolos (trideset dva metra visok kip boga Helija, izrađen od pozlaćene bronce i podignut na ulazu u luku u Rodu, u spomen na obranu otoka 304. godine prije Krista), Artemizij (mramorni jonski hram grčke božice Artemide u Efezu, dovršen u petom stoljeću prije Krista te spaljen 356. prije Krista od strane Herostata, luđaka koji je tim činom htio ostati zapamćen u povijesti), olimpijski Zeus (dvanaest metara visok kip vrhovna grčkog božanstva, izrađen od zlata i bjelokosti u hramu u Olimpiji u Elidi, koji je u petom stoljeću prije Krista izgradio znameniti Fidija), Keopsova piramida u Gizi (oko 2550. prije Krista), aleksandrijski svjetionik (djelo Sostrata iz Knida, smješteno na otoku Faru pred Aleksandrijom), Mauzolej u Halikarnasu (mramorna grobnica karijskoga vladara Mauzola iz četvrtog stoljeća prije Krista) te Semiramidini viseći vrtovi (nasadi na terasama, stupovima i lukovima u Babilonu, koje je prema predaji dala zasaditi legendarna asirska vladarica).
Greška “arapskog Marca Pola”
Kristof Kolumbo, Ferdinand Magellan i Vasco de Gama samo su neki od čuvenih istraživača, neustrašivih Europljana koji su otkrivali nove svjetove. U islamskom svijetu, najpoznatiji putnik svakako je bio Ibn Batuta, punim imenom Abū ‘Abdullāh Muḥammad ibn Baṭṭūṭa (1304. – 1369). Ovaj učenjak i kadija puna tri desetljeća života proveo je na putu, obišavši četrdeset četiri zemlje i prevalivši nevjerojatnih 120.000 kilometara. Konkretno, od 1325. do 1354. godine proputovao je Afriku, Bliski istok, južnu Rusiju, velik dio sjeverne i istočne Afrike i Indiju; bio je na Maldivima, Ceylonu (Šri Lanka), Sundskim otocima i u Kini. “Arapski Marco Polo”, kako su mu na zapadu tepali, u karijeri je imao i stanovitih podbačaja. U Egiptu mu je tako promaknula najveća lokalna znamenitost, piramide. U jednom od izvještaja, greškom ih je opisao kao stožaste.
Sjena u svetom gradu
Majanski sveti grad Chichen Itza, podignut u šestom stoljeću oko prirodnog izvora svježe vode na poluotoku Yucatanu, s vremenom se razvio u glavno kulturno, vjersko i gospodarsko središte. Među mnoštvom tamošnjih kamenih spomenika dominira veličanstveni El Castillo. Riječ je o piramidi posvećenoj Kukulkanu, bogu vjetra koji se prikazuje u liku pernate zmije. Maje su imali pomno osmišljen kalendar, a njega su iskoristili u gradnji 24 metra visokog zdanja pomalo zastrašujuće ljepote. Svaka strana piramide ima 91 stepenicu što, zajedno sa strmom platformom, čini 365 stepenica, simbolizirajući dane u godini. Dodatna stepenica ispod piramide označava pak put u podzemni svijet. Najpoznatiji fenomen vezan za piramidu, koji svjedoči o nevjerojatnu majanskom poznavanju astronomije, događa se dvaput godišnje – na proljetnu i jesenju ravnodnevnicu. S početkom zalaska sunca, na sjevernim stepenicama stvara se sjena ispod terasa koja, u kombinaciji sa sedam svjetlosnih trokuta, nalikuje tijelu zmije!
Veza piramida i najstarijeg zanata
Osim za molitvu i prinošenje žrtava, drevni hramovi stoljećima su služili za plaćeno zadovoljavanje muške pohote. Prostitutke u Mezopotamiji ujedno su obnašale svećeničke dužnosti, asistirajući u obožavanju božica plodnosti, a erotsko-pastoralna djelatnost bila je popularna i u Babilonu. Egipćani su na prostituciju gledali pragmatički: ono što bi ove žene zaradile po hramovima koristilo se za – javne radove! Primjerice, faraon Keops nije se libio u znoju lica zarađen novac lokalnih prostitutki-svećenica uložiti u izgradnju svoje slavne piramide – navodno je i rođenu kćer natjerao da na leđima doprinese tome arhitektonskom podvigu!
Tajanstvena otkrića u Hramu pernate zmije
Tenochtitlán (“Rodno mjesto bogova”) bio je najveće gradsko središte tijekom klasičnog razdoblja pretkolumbovske Amerike – na vrhuncu moći, u sedmom stoljeću, prostirao se na četrdeset kvadratnih kilometara, s populacijom od oko 200.000 stanovnika. Ovaj lokalitet, smješten pedesetak kilometara od Mexico Cityja te uvršten u svjetsku kulturnu baštinu, široj je javnosti u prvom redu poznat po piramidama, napose slavnom “Hramu pernate zmije” iz prvog stoljeća prije Krista. U vrijeme kad je podignut, prema procjenama stručnjaka, bio je visok gotovo dvadeset pet metara, što znači da je nadvisivao i čuvenu Sfingu u Gizi. Bio je posvećen Quetzalcoatlu, božanstvu prikazivanom u liku zmije. Koncem 2003. godine, ispod ovoga impresivnog zdanja otkriven je podzemni tunel, koji od tada stalno otkriva nove tajne. Jedna od zagonetki koje su dugo mučile znanstvenike jest otkriće velike količine žive u ovom podzemnom carstvu. Zašto je drevna piramida bila ispunjena ovim tekućim metalom? Prema novoj teoriji, živa se upotrebljavala u ritualne svrhe, po svoj prilici kao simbol rijeke koja vodi ka podzemnom svijetu. U tom podzemnom tunelu u novije vrijeme je otkriveno još nešto – stotinjak zagonetnih žutih kugli. Čemu su ove sfere služile, još nije pouzdano utvrđeno, no stručnjaci pretpostavljaju da su imale ritualnu ulogu. Ono što se zna jest da kugle imaju glinenu jezgru, dok im površinu čini jarozit, žuti materijal koji nastaje oksidacijom metalne rude pirita. Inače, ruševine Teotihuacana, uvrštene u svjetsku kulturnu baštinu, predstavljaju jedno od najvećih urbanih središta drevnog svijeta. U Gradu piramida živjelo je više od 100.000 stanovnika, a napušten je iz nepoznatih razloga, stoljećima prije dolaska Azteka.
Muška i ženska soba
Pripadnici indijanske pretkolumbovske civilizacije Chibcha, koji su nastanjivali područje Kordiljera u današnjoj Kolumbiji, nastambe su gradili od balvana obloženih blatom. Četiri kose krovne grede davale su im oblik piramide, a bile su pokrivene slamom ili travom. U njih se ulazilo kroz nevelika vrata od trske, a imale su dvije prostorije: jednu za muškarca, a drugu za njegovu ženu ili žene.
Poput vulkana
Otkako je, šezdesetih godina prošlog stoljeća, otkrivena na peruanskom lokalitetu Nepeña Valley, zagonetna građevina El Volcán ne prestaje golicati maštu. Ova drevna piramida, podignuta između 900. i 200. godine prije Krista, ime duguje činjenici da je oblikovana poput vulkana. Riječ je o humku visokom šesnaest metara, na čijem se vrhu, iz zračne perspektive, može vidjeti neka vrsta kratera. Prije nekoliko godina, skupina arheologa iskopala je rupu kroz taj “krater” te pronašla ruševno stepenište koje je vodilo do prostrane prostorije. Ondje, u podnožju, znanstvenici su nabasali na ostatke ugljena i školjki, zaključivši kako su ljudi na tome mjestu palili vatru. Stručnjaci pretpostavljaju da su se na tom mjestu održavali vjerski rituali, koji su bili dio kulta štovanja Sunca. Zašto je ovo zdanje napravljeno baš u obliku vulkana, nisu uspjeli rasvijetliti – u tom području, naime, nema prirodnih vulkana koji su drevnim graditeljima mogli poslužiti kao model.
Najstarija majanska piramida
Maje, indijanski narodi nastanjeni na području Meksika, Gvatemale, Hondurasa i Belizea, po mnogočemu su bili ispred svoga vremena. Podizali su monumentalne palače i stepeničaste piramide, čije su fasade bile bogato ukrašene skulpturama, dok su se u njihovoj unutrašnjosti kočile predivne freske. Ostaci najstarije takve građevine 2021. godine su otkriveni na lokaciji Aguada Fénix, smještenoj u blizini granice s Guatemalom. Radiokarbonska analiza otkrila je da ostaci nekoć impresivnog zdanja datiraju između 1000. i 800. godine prije Krista.
Piše: Lucija Kapural
