Priče o velikom potopu starije su od Noe

U ovom dijelu svijeta poznata nam je priča o Noi i spašavanju čovječanstva od potopa, koju su kršćani preuzeli od Židova. Međutim, slične su priče nastale diljem svijeta. Zabilježene su na svim kontinentima, a neke su mnogo starije od Biblije.

Grčki mit

Prvi ljudi potpuno su uništeni jer su bili zli. Kiša je pljuštala dok rijeke i mora nisu prekrili čitavu zemlju. Svi su se ljudi utopili. Jedini preživjeli bio je Deucalion, poznat po mudrosti i milosti. Spasio se preselivši se na arku sa svojim suprugama i djecom te svim životinjama. Životinje su same dolazile do arke, a Bog ih je tijekom poplave učinio miroljubivima. Nakon što se u Hierapolisu otvorio bezdan, sva je voda otekla u nju, pa je Deucalion mogao stupiti na tlo.

Sumerski mit

Bogovi su odlučili uništiti čovječanstvo. Bog Enlil upozorio je kralja-svećenika Ziusudru o nadolazećoj poplavi. Rečeno mu je da izgradi velik brod te na njega smjesti zvijeri i ptice. Također je morao ponijeti sjemenje raznih biljaka. Počeli su puhati jaki vjetrovi, a kiša je padala sedam dana i sedam noći. Ziusudra je otvorio prozor kako bi ušlo malo sunca te se poklonio bogu sunca Utuu. Nakon što je naletio na kopno, žrtvovao je kozu i vola. Za svoje zasluge dobio je vječni život.

Altajski mit (Azija)

Tengys je nekad bio gospodar cijele zemlje. Tijekom njegove vladavine živio je Nama, dobar čovjek s tri sina. Zapovijeđeno mu je da izgradi arku. Budući da mu je vid već oslabio, arku su izgradili sinovi, i to na planini. Nama je ušao u arku s obitelji i raznim životinjama koje su mu došle bježeći pred nabujalom vodom. Nakon 14 dana kroz prozor su se vidjeli samo vrhovi planina. Nakon nekog vremena vidjeli su samo more i nebo. Naopokon se arka nasukala među osam planina. Sljedeći dan pustili su gavrana, vranu i gačca (vrsta ptice). Nisu se vratile, pa su nakon četiri dana pustili golubicu, koja se vratila s brezinom grančicom i ispričala zašto se ostale ptice nisu vratile. Naime, naišle su na lešine jelena, psa i konja te se njima hranile. To je Namu razljutilo i prokleo ih je. Stoga se ove vrste ptica i danas hrane lešinama.

Hareskinki mit (Aljaska)

Kunyan (Mudar čovjek) predvidio je mogućnost velike poplave te je sagradio ogroman splav. Kad je rekao drugima da učine isto, smijali su mu se. Voda je nagrnula odsvakuda i svi su se utopili osim Kunyana i njegove obitelji. Zemlja je nestala pod vodama i dugo nisu vidjeli kopna. Onda je bizamski štakor zaronio pokušavajući doći do dna, no nije uspio. Kad je drugi put zaronio osjetio je miris zemlje, ali ju nije vidio. Potom je zaronio dabar. Kad su ga vidjeli na površini vode, bio je u nesvjesti i u ruci je držao malo blata. Kunyan je puhnuo u to blato iznad površine vode kako bi naraslo. Tako je nastao otok. Nakon sedam dana otok je bio velik kao i prije poplave. To su saznali po vremenu koje je bilo potrebno da lisica optrči otok. Svi su se iskrcali i napučili zemlju. Budući da je voda još bila dosta visoka, bukavac (vrsta ptice) ju je morao popiti. Sad je, pak, bilo premalo vode. Kulik (vrsta ptice) je potom izgrebla njegov trbuh pun vode, nakon čega je voda istekla tvoreći rijeke i jezera.

Mit sjevernoameričkih Indijanaca na području planine Cascade

Čitava je zemlja poplavila. Jedan starac i njegova obitelj našli su se na splavi. Snažan vjetar otpuhao ih je na vrh planine. Tamo su ostali neko vrijeme. Potom su pustili vranu da potraži veće kopno, ali se uskoro vratila bez ičega. Ponovno su je pustili, a ona je donijela list neke šume.  Tako su znali da se pojavilo kopno.

Piše: Marsela Alić

Komentari