Gospodari vatre, gospodari života: Prekretnica ljuske evolucije

“Ne može se biti neprijatelj vatre samo zato što ona ponekad opeče – valja se sjetiti da ona uvijek grije”, govorio je Maksim Gorki o narančastom “čudu” koje nam daje toplinu i život. Da je ovladavanje vatrom bilo ključna prekretnica u ljudskoj evoluciji, poznato je i vrapcima na granama.

Sposobnost paljenja vatre našim je dalekim precima omogućila termičku obradu hrane te, posljedično, bolje zdravlje i duži život, grijanje u dugim hladnim noćima, selidbu u hladnije krajeve, obranu kako od većih životinja tako i od dosadnih insekata, krčenje šikara te, preko druženja uz plamen, pojavu govora, razmjenu znanja te u konačici kulturu.

Postoje brojni dokazi da su ljudi iskorištavali vatru još prije milijun godina: mogli su je naći u prirodi, primjerice, nakon udara groma. Nerazjašnjeno je, međutim, kad su je naučili kontrolirati. Kako bi provjerio tezu da su neandertalci znali manipulirati plamenom, nizozemski arheolog Andrew Sorensen je pedeset tisuća godina staru tehnologiju odlučio rekreirati uz pomoć oruđa koje je njima bilo na raspolaganju.

Rješenje zagonetke pronašao je u dvostranim ručnim klinovima. Riječ je o sjekiricama koje su se koristile za svaku vrstu rezanja, a Sorensen ih je duhovito nazvao “neandertalskim švicarskim noževima”. Mineralom piritom udarao je po ravnoj strani klina, shvativši kako tako stvorena iskra može upaliti što god je postavio kao fitilj. Početna vatrica bila je mala i zahtijevala je napor da se razjača, ali bila je tu. Kako je uporno “kresao” piritom po klinu od kremena, to je ostavljalo “ožiljke” na materijalu. Ako su to radili i neandertalci, zaključio je, na njihovom oruđu nužno moraju biti vidljivi rezovi. Proučivši brojna oruđa s tragovima mikrooštećenja, pronašao je dosad najuvjerljiviji dokaz o načinu na koju su neandertalci proizvodili vatru!


Piše: Lucija Kapural

Komentari