Od štrebera do osnivača najveće softverske kompanije: Na trideset prvi rođendan, postao je najmlađi self-made milijarder u povijesti!

Ono što je lord Voldemort za ljubitelje romana o Harryju Potteru, to je za današnje teoretičare zavjera Bill Gates – uvjereni su da drugi najbogatiji čovjek svijeta želi čipirati svekoliki svjetski živalj putem cjepiva za Covid-19, valjda zato što mu je dosadno. Priča o usponu kržljavog štrebera monotonog glasa do najpoznatijeg poduzetnika u revoluciji osobnog računalstva je, međutim, puno zanimljivija od ovakvih dokonih naklapanja.

Osnivač najveće softverske kompanije današnjice, računalni genij koji je promijenio način na koji radimo, živimo i razmišljamo, rođen je 1955. u Seattleu, a u matične knjige je upisan kao William Henry Gates III. Kao što njegovo pomalo pompozno ime sugerira, odrastao je u uglednoj obitelji koja je silno držala do tradicije. Pradjed, Gates I., bio je gradonačelnik, djed potpredsjednik nacionalne banke, a otac William Henry, koji se skromno odrekao brojke u prezimenu, ugledni odvjetnik. Ni pedigre majčine obitelji nije bio za baciti: Mary Maxwell, članica uprave First Interstate Banc Systema, korijene vuče iz dugačke loze bankara i poduzetnika.

Mali Bill, kako su ga svi zvali, vrlo je rano počeo pokazivati znakove genijalnosti, ali i gotovo patološke povučenosti. Otkad je, kao trogodišnjak, naučio čitati, većinu vremena provodio je u svojoj sobici, okružen enciklopedijama. Kako je već tada volio pobjeđivati, uživao je igrajući “Monopoly” sa sestrama, a nakon što bi ih doveo do bankrota, samo bi se nasmiješio i vratio knjigama. Pohađao je privatnu školu Lakeside, u kojoj je nizao peticu za peticom. Premda su matematika i prirodne znanosti bile njegov primarni interes, malo je poznato da je u engleskoj književnosti također briljirao. Obožavao je Shakespearea, a Hamletove monologe znao je naizust – toliko je bio fasciniran nesretnim danskim kraljevićem da se neko vrijeme čak bavio mišlju da postane kazališni glumac i odigra slavnu rolu na daskama koje život znače! A onda se bezglavo i opsesivno zaljubio.

Objekt njegove žudnje nije bila neka djevojčica, nego jedan – stroj. Evo kako se romansa odvijala. Kad je Bill bio u osmom razredu, uprava škole odlučila je učenike upoznati sa svijetom kompjutera, u to vrijeme teško dostupnih, skupih i glomaznih uređaja. Novcem koji je prikupio školski “Klub majki”, iznajmljeno je računalo u vlasništvu “General Electricsa”. Bill i Paul Allen, školski kolega i budući poslovni suradnik, postali su zaluđeni čudesnim strojem. Provodili su dane i noći u sobi s golemim kompjuterom i proučavali ga do najsitnijih detalja, a upravo na njemu Bill će stvoriti svoj prvi računalni program, onaj za igricu “Križić-kružić”. Billova majka, otvorena i društvena žena, sa sve većom zebnjom je promatrala kako se njen sin iz povučenog ali veselog dječaka pretvara u zombija zakrvavljenih očiju, koji ni s najbližima više nije bio u stanju voditi normalan razgovor. Kad je strahove podijelila sa suprugom, odlučeno je da maloga odvedu na razgovor kod psihologa. Nakon nekoliko seansi s dječakom koji je zurio u plafon, mrmljao sebi u bradu i odgovarao na svako deseto pitanje, “stručnjak” je zaključio da pacijent pati od Aspergerova sindroma, blagog oblika autizma.

Billu je, dakako, pucao prsluk za dijagnozu nekakvog šarlatana koji ne zna ni što je BASIC ili FORTRAN. Kad bi njegovi roditelji pošli na spavanje, iskradao se kroz prozor i čitave noći provodio u društvu vjernog kompjutera. Kad ga je jednom majka uhvatila dok se ujutro vraćao kući, lagao joj je da je bio s nekom djevojkom, što je sirota žena sretno prihvatila kao ispriku. Pokazat će se da je prerano likovala. Njen sin će, zajedno sa srodnom dušom Paulom Allenom, upasti u nevolje. Mladići zaluđeni programiranjem s vremenom su prestali pisati zadaće iz ostalih predmeta, a sve češće su markirali, kako bi što više vremena proveli u društvu kompjutera. Uzrokovali su i veće probleme: srušili su sustav, razbili sigurnosne zaštite, pa čak i mijenjali fajlove u kojima je zapisano koliko dugo su koristili stroj. Uprava im je zbog toga na nekoliko tjedana zabranila pristup sobi s kompjuterima.


Očajni dječaci traže kompjuter i pronalaze ga na Sveučilištu u Washingtonu, gdje je radio Allenov otac. Glas o dvojici talentiranih geekova počeo se širiti, pa im tvrtka “Information Science Inc.” nudi lijepu svoticu da napišu program za obračun plaća, što izvršavaju u tren oka. Postavši svjesni njihovih informatičkih vještina, nastavnici im skidaju zabranu rada na školskom računalu, štoviše, traže od njih da stvore računalni program za izradu rasporeda učenika na predavanjima.

S lovom koju su dobili radeći za “Information Science Inc.”, 17-godišnji Gates i dvije godine stariji Allen osnivaju tvrtku “Traf-O-Data” i stvaraju jednostavan ali vrlo efikasan program za mjerenje protoka prometa na cestama. Priskrbilo im je to svoticu od 20.000 dolara no Bill se odlučuje posvetiti završnim ispitima u školi, pa tvrtka prestaje s radom. Premda je dugo zanemarivao učenje, onako ingeniozan brzo je nadoknadio zaostatke, pa je na maturi osvojio 1.590 od 1.600 mogućih bodova, što se u to vrijeme smatralo ekvivalentom kvocijentu inteligencije 170. Dugo godina Gates će se na sva usta hvaliti ovim rezultatom – bit će to prvo što će reći ljudima koje bude upoznao!

Na inzistiranje roditelja, koji su ga zamišljali u odvjetničkoj kancelariji, upisuje studij prava na Harvardu. Ubrzo će shvatiti da ga odabrani kolegiji ni najmanje ne zanimaju, pa će se prebaciti na one iz matematike i informatike. Po običaju, dokazat će da je u mnogim aspektima davno prešišao profesore, a osobito će briljirati na nastavi kombinatorike: stvorit će algoritam za sortiranje palačinki, najbrže algebarsko rješenje u trideset godina rada fakulteta! Svoje vještine koristit će i za popunjavanje džeparca – po cijele noći igrao je poker u zagušljivoj sobici na kampusu, a kolege koji su bili dovoljno naivni da sjednu s njim za kartaški stol sa žaljenjem su gledali kako zelembaći prelaze iz njihovih u Billove ruke.

Paul Allen, koji je u međuvremenu odustao od faksa i zaposlio se kao programer u “Honeywellu”, nagovarao je prijatelja da mu se ondje pridruži. Gates je oklijevao, znajući koliko njegovi roditelji drže do formalnog obrazovanja… A onda ga jednog podneva Allen posjećuje na kampusu, mašući časopisom “Popular Mehanics” pred njegovim očima. “Stari moj, dok se ti povlačiš po studentskim sobama, budućnost je već počela! Na, čitaj!”, vikao je egzaltirani mladić. Kad je Gates pročitao priču o MITS-ovu novom mikroračunalu, “zvjerki” nazvanoj Altair 8800 (radilo se o prvom kompjuteru namijenjenom širokim masama), zarazio se Allenovim oduševljenjem. Do večeri, pala je odluka o pokretanju vlastite tvrtke za računalni softver, a Harvardu je odzvonilo. Kad je obavijestio majku da se nakon godinu i pol dana studiranja ispisao s fakulteta, sirota žena briznula je u plač. “Ne brini, mama!”, tješio ju je. “Za deset godina tvoj će sin biti milijunaš!”. Nije lagao. Pogriješio je tek u jednom detalju – za deset godina bit će milijarder!

Nekoliko dana kasnije, Bill zove tvrtku koja proizvodi Altair i tvrdi da je s prijateljem osmislio program u BASIC-u koji bi se mogao primijeniti na njihovim kompjuterima. Bila je to laž: osim što nisu napisali ni retka tog programa, Bill i Paul nisu čak niti imali takav kompjuter na kojem bi mogli provjeriti funkcionira li on uopće. No, dečki su zapeli i za nepuna dva mjeseca sve napisali. Priča se da je Gates u tom periodu spavao samo dva sata dnevno, te da nijednom nije stigao oprati kosu ili pojesti hranu koja nije bila iz konzerve.

Allen je otišao prezentirati njihov proizvod, na sreću budućih bogataša – vrlo uspješno. Bill Gates i Paul Allen 1975. godine osnivaju “Microsoft”. Računalna revolucija mogla je početi. Tvrtka je otpočetka sjajno poslovala: njihov BASIC doživio je ogromnu popularnost među kompjuterskim hobistima. Gates je, međutim, gubio živce, jer su ovi kopirali program i besplatno ga dijelili među sobom. U otvorenom pismu objavljenom u specijaliziranom kompjuterskom časopisu, upozorio ih je da je ovakva praksa protuzakonita. To ga je učinilo iznimno nepopularnim među računalnim geekovima ali i pokazalo da s njim nema šale.

Nakon što je prvi milijunčić “kapnuo” na račun novoosnovane tvrtke, bilo je pitanje vremena kad će se računalni giganti zainteresirati za njene proizvode. Neće proći dugo i veliki “IBM” će pokucati na vrata “Microsofta”. Prvi sastanak, priča se, počeo je zamjenom identiteta: budući da je Gates izgledao vrlo mladoliko, čelnici “IBM”-a u prvom su trenu pomislili da je riječ o uredskom asistentu a ne o izvršnom direktoru, pa su ga poslali po kavu. Ovaj je, kako bi se našalio na njihov račun, doista skoknuo do automata s vrućim napicima, ljubazno poslužio buduće suradnike, a tek potom im otkrio da je on čovjek s kojim su došli pregovarati. Nakon početne nelagode i nervoznih isprika, posao je sklopljen.

Godine 1980. Gates je za “IBM” stvorio operativni sustav računala, slavni MS-DOS. Kako su se svi proizvođači softvera trudili da njihovi programi budu usklađeni s “IBM”-ovim računalima, prodaja je nadmašila sva očekivanja. “Microsoft”, koji je lukavo zadržao autorska prava na navedeni program, postao je vodeća softverska tvrtka. Kako bi proslavio poslovni uspjeh, Bill se nagradio “Porscheom”, s kojim je jurio po pustinji Novog Meksika kao da ga svi vragovi gone. Taj će ga hobi koštati noći provedene iza rešetaka – nakon što ga u isti policajac dvaput zaustavi u sat vremena!

Pet godina kasnije, nedugo nakon što je Allen napustio tvrtku zbog teške bolesti, Gates je upoznao svijet s Windowsima, koji će postati najprodavaniji operativni sustav. Na svoj trideset prvi rođendan, Gates postaje najmlađi self-made milijarder u povijesti. Kasnije, nakon stvaranja Internet Explorera i Microsoft Officea, godinama će držati prvo mjesto na Forbesovoj listi najbogatijih ljudi na svijetu.

Mnogi su kritizirali Gatesovu apsolutnu dominaciju tržištem; zbog njega je čak američko pravosuđe donijelo antitrustovski zakon koji je trebao dokinuti “Microsoftov” monopolistički položaj. Nakon što je sudac Thomas P. Jackson donio presudu u kojoj se navodi da “Microsoft” koristi svoju snagu i veličinu kako bi naštetio konkurentima, Gates je bio prisiljen prestati naplaćivati naknadu za korištenje “Microsoftova” operacijskog sustava. Uza sve nove proizvode koje je lansirao na tržište, taj udarac nije poljuljao njegov imperij.

Piše: Lucija Kapural

Komentari