Smrću poremećenog cara, koji je vjerovao da razgovara s duhovima, izumrla je moćna ruska dinastija

Na popisu važnih ruskih careva zasigurno nećete pronaći ime Fjodora I. Ivanoviča, poznatijeg pod nadimkom Zvonar (1557. – 1598.). Godine 1584. na tronu je naslijedio oca Ivana Groznog, moćna i okrutnog vladara zapamćenog po krvavom obračunu s boljarima. Naslijedio ga je samo formalno – budući da je bio boležljiv i slabouman, nesposoban za vršenje vladarskih dužnosti, zemljom je, umjesto njega, upravljao ambiciozni šurjak Boris Godunov.

Fjodoru to nije smetalo, naprotiv: dok je njegov tast obavljao državničke poslove, mladić je vrijeme provodio u dugačkim samotnim šetnjama i molitvi, ali mu je omiljena “aktivnost” ipak bilo višesatno buljenje u prazno. U doba “njegove” vladavine, Ruska metropolija promaknuta je u patrijaršiju, a uz to je započelo jačanje ruskog nadzora nad zapadnim Sibirom i širenje prema Kavkazu.

Premda se na šuškalo da mladić ne može imati djece, što je za života tvrdio i njegov vlastiti otac, Fjodor je šokirao čitav dvor kad je neka mlađahna djevojka, dovedena njemu za zabavu, rodila kćerkicu. Premda je bio ograničenih mentalnih sposobnosti, pokazao se iznimno brižnim i nježnim ocem. Od malene se praktički nije odvajao, a navodno ju je sam kupao i češljao joj kosicu. Nažalost, djevojčica je umrla od nepoznate bolesti prije drugog rođendana.

Ono malo razuma što ga je njen otac imao nakon te tragedije nepovratno se rastočilo. Prestao je jesti i spavati, zanemario je osobnu higijenu, a svakog dana je razgovarao s nevidljivim entitetima, uključujući pokojnu kćer. Kad nije zazivao smrt i pričao o susretima s duhovima, u pratnji zabrinutih dvorjana putovao je Rusijom. Nisu ga zanimale znamenitosti njegove zemlje – u svakom gradu koji bi obišao posjetio je samo crkvu, gdje bi ga puštali da zvoni do mile volje. Prema legendi, nakon osobito žustre zvonjave i samome mu je “odzvonilo”, a smrću poludjela ruskog cara izumrla je nekoć moćna vladarska dinastija Rjurikoviča.


Piše: Lucija Kapural

Komentari