Većina se sjeća nestanka malezijskog zrakoplova – koji se dogodio 8. ožujka 2014. godine. No, rijetko tko zna do kojih je zaključaka došao međunarodni istražni tim. Ako Vas zanima do kojih je zaključak taj tim došao, zavirite u naš članak.
Prije deset godina nestao je zrakoplov Malaysia Airlinesa MH 370 s 239 osoba, među kojima je bilo 227 putnika i 12 članova posade. Malezijski Boeing 777 krenuo je iz Kuala Lumpura, nešto iza ponoći, prema Pekingu, gdje je trebao stići u jutarnjim satima. U svom zadnjem javljanju koje se zbilo oko 1 sat iza ponoći pilot je rekao: “Laku noć, malezijski tri sedam nula”. Vrlo brzo nakon polijetanja došlo je do gubitka kontakta s kontrolom leta. Kontakt sa zrakoplovom je izgubljen negdje između Malezije i Vijetnama, a zrakoplov nije nikada prijavio svoj ulazak ni u vijetnamski ni kasnije u kineski prostor. Nije bilo nikakvih naznaka o lošim vremenskim prilikama niti podataka da nešto ne štima u samom zrakoplovu u tehničkom smislu.
Putanja leta nakon gubitka kontakta
U kokpitu su bili prvi časnik Faria Hamid (27) kojem je ovo bio trenažni let, i iskusan kapetan Zaharie Ahmad Shah (53) dok su u avionu bili pripadnici različitih nacionalnosti među kojima je bilo najviše Kineza. Među putnicima je bilo i petero djece od koje dvoje novorođenčadi. Potraga se prvo koncentrirala na Južno kinesko more, između Malezije i Vijetnama gdje je izgubljen kontakt sa zrakoplovom. Istraga je nakon nekoliko dana pokazala da je avion odjednom promijenio smjer i krenuo prema jugu Indijskog oceana. Ustanovljeno je i, zahvaljujući satelitskoj telekomunikacijskoj tvrtki, da je zrakoplov nastavio letjeti šest sati velikom brzinom na velikoj nadmorskoj visini, što znači da se u avionu nisu zbili nikakvi katastrofalni događaji koji bi uzrokovali iznenadni pad aviona. Skupljeni podaci pokazuju da je nakon tih šest sati došlo do naglog spuštanja, brzinom pet puta većom od normalne, nakon čega je zrakoplov zaronio u ocean, odnosno bolje rečeno razbio se na milijune komadića. No, nitko nije znao točno gdje je do tog udara došlo.
Malezijski premijer objavio je da je avion izgubljen negdje u južnom dijelu Indijskog oceana, i da nema preživjelih. Problematično je što je Indijski ocean ogroman. Istražitelji iz raznih zemalja utvrdili su kada su došli u Maleziju da su u početnoj fazi istrage napravljeni veliki propusti zbog čega je čitava potraga za zrakoplovom krenula prekasno, tek u trenutku kada je zrakoplov trebao sletjeti u Peking. Iako je Malezija bila nadležna za provođenje istrage, zbog nedostatka kadra, kao i sredstava, Australci su preuzeli vodstvo. Bila je to jedna od najskupljih potraga u povijesti zrakoplovstva koja je trajala tri godine i nije polučila očekivane rezultate.
Rekonstrukcija zbivanja
Nakon promjene smjera zrakoplov je letio na autopilotu dok mu nije ponestalo goriva, a potom se srušio u Indijski ocean. Tijekom 2015. i 2016. ostaci zrakoplova pojavili su se na obalama zapadnog Indijskog oceana. O tome što se točno dogodilo u zrakoplovu razvile su se brojne teorije. Od teorije da je avion završio u crnoj rupi do otmice terorista pa čak i izvanzemaljaca. Ono što znamo je da je nestanak zrakoplova bio namjeran čin. Nezamislivo je da bi putanja tako dugog leta bila popraćena radijskom i uopće elektroničkom tišinom. Pretpostavlja se da je stariji pilot preuzeo upravu nad avionom, a drugog onesposobio. Tko god da je imao kontrolu nad zrakoplovom namjerno je smanjio pritisak u zrakoplovu, kao što je i cijeli elektronski sustav namjerno isključio. Uslijed smanjenja pritiska svi su u avionu izgubili svijest te su umrli bez patnje. Tako se mogla spriječiti pobuna. U kokpitu je situacija bila drugačija jer su tu postojale četiri maske opremljene s kisikom za nekoliko sati leta, što nije slučaj s maskama u putničkom dijelu gdje postoje maske ali s malom količinom kisika. Onaj tko je upravljao avionom preživio je pad pritiska unutar zrakoplova. Zašto se smatra da je samoubojica kapetan zrakoplova? Mlađi časnik je bio pred vjenčanjem i zasnivanjem obitelji, a položaj pilota mu je u Maleziji omogućavao sasvim dobar standard života, međutim starijeg je pilota ostavila žena zbog njegovih brojnih afera sa stjuardesama, djeca su mu odrasla i ostao je usamljen i vjerojatno je obolio od kliničke depresije.
The Foreign Correspondents’ Club, Hong Kong).
Nova nesreća
Vodeća teorija je da je jedan od pilota krenuo na ovo putovanje kao samoubilačku misiju. Službena vlada Malezije tu teoriju nije prihvatila kako bi vjerojatno skrila propuste u provjeri svog osoblja. Zanimljivo je da je samo četiri mjeseca kasnije, točnije 17. srpnja 2014., drugi malezijski Boeing 777 koji je letio iz Amsterdama prema Kuala Lumpuru doživio tragediju, kada je oboren raketom zemlja-zrak ruske proizvodnje iznad istočne Ukrajine. Zbilo se to u blizini ruske granice pri čemu su poginuli svi putnici, njih 298. Ubijeni su raketom ispaljenom s teritorija pod kontrolom proruskih separatista koji su u tom trenutku imali podršku Rusije u borbi protiv Ukrajine.
Ovo je ono što se može rekonstruirati prema trenutačnim službenim spoznajama. Nagrađivana francuska novinarka Florence de Changy smatra da je službena verzija o pilotu samoubojici izmišljotina i postavila je teoriju prema kojoj je zrakoplov oboren od američkih snaga prije ulaska u kineski prostor. U ovom trenutku sigurna je samo jedna stvar, a to je da je u ovoj nesreći izgubljeno 239 života. Trenutačno se nastavlja potraga za olupinom jer su do sada nađeni uglavnom manji dijelova aviona, a cilj je potrage i spriječavanje sličnih nesreća. Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva donijela je odredbu da od 2025. svi mlažnjaci moraju imati uređaj koji će služiti za njihovo lociranje u svakom trenutku. Ova odredba posljedica je nesreće malezijskog zrakoplova Boeinga 777, a što će povećati sigurnost u zračnom prometu. Ipak, ima jedna kvaka u svemu, a to je da će ovi uređaji biti obavezni na novim zrakoplovima, a ne na starim.
Piše: Sonja Kirchhoffer
