Vandali pred vratima Rima: Kako se odvijao najpoznatiji pljačkaški pohod u povijesti?

Pojam “vandalizam” – u smislu razaranja tuđe imovine, bezobzirnosti prema kulturnim vrijednostima i svekolikog divljaštva – prvi je 1794. godine upotrijebio francuski biskup Henri Grégoire. Referirao se, dakako, na istočnogermanski narod, koji je 455. godine opljačkao Rim. Unatoč uvriježenome mišljenju, nije se radilo o barbarskom pustošenju s krvlju do koljena već o izvrsno organiziranom i metodički provedenom pothvatu. Unatoč brojnim ratovima, krizama i pljačkaškom pohodu Vizigota, Rim je u petom stoljeću još uvijek bio strahovito bogat. Štoviše, vjerojatno se niti jedan drugi tadašnji grad nije mogao pohvaliti s tolikim zalihama zlata – ta osvojene zemlje u njega su stoljećima slale poreze i danke! Ono što Rim toga vrelog srpnja 455. godine nije imao bila je vojska: ondje je djelovala samo gradska policija, ojačana s tri tisuće pripadnika carske garde. Obje činjenice itekako su bile poznate Vandalima.

Kad su se, predvođeni Geiserikom, iskrcali u rimskoj luci Portusu, u gradu je zavladala panika. Pred osvajačke trupe hrabro je istupio papa Leo, preklinjući vandalskog kralja da odustane od zauzimanja grada i prolijevanja krvi njegovih stanovnika. Pragmatični Geiserik odvratio je da se plijena nipošto ne odriče, ali je dodao kako će poštedjeti Rimljane ukoliko mu otvore sva vrata i povuku se u kuće. Čim je njegov proglas objavljen, rimske ulice su opustjele. Vandali su ušli u grad te se rasporedili prema unaprijed razrađenom planu: svaka četa dobila je svoju četvrt za pljačku.

Postupali su sustavno, zaplijenivši sve barke na Tiberu, sva kola, konje i robove koji su poslužili za transport otetog blaga. Pretraživali su kuću po kuću, hram po hram, zavirujući u svaki kutak – zapisi svjedoče da su čak podizali ploče s kamenih podova, rušili ognjišta i ronili u zdence, s lakoćom otkrivajući skovišta u koja su imućni građani pokušali skriti dragocjenosti. Uzimali su novac, zlatno i srebrno posuđe, dragulje, oružje, sagove, krzna i kipove, vadili mozaike iz zidova, razbijali pokrove na grobovima te skidali nakit s pokojnika, a s krova Jupiterova hrama na Kapitolu skinuli su sve pozlaćene crjepove, dok su brončane stupove, prevelike za prijevoz, raskomadali te natovarili na brodove. Pljačka je trajala trinaest dana, nakon čega su napustili Rim. Pod težinom plijena, vandalske lađe utonule su gotovo do vodene crte. Geiserik je održao riječ – gotovo nitko nije poginuo.

Piše: Lucija Kapural

Komentari