Horor priča koju danas prenosimo ima važnu poruku za sve, a ta je da slatkiši kvare zube. U eksperimentu nisu sudjelovala “zločesta djeca” već dobrim djelom jedna ranjiva skupina koja se mogla, u skladu s tadašnjim stajalištima, zgodno iskoristiti. Želite li saznati o čemu je točno riječ? Tko su bili pacijenti, a tko eksperimentatori i što se pokazalo spornim u cijeloj priči, pročitajte članak koji slijedi.
Oko 99,99 posto švedskog stanovništva je imalo karijes
U drugoj polovici četrdesetih godina 20. stoljeća u švedskom Lundu je provedeno brutalno ispitivanje koje je bilo pokrenuto poražavajućom činjenicom da je čak 99,99 posto švedskog stanovništva u tom trenutku imalo karijes. To zapravo i nije čudno jer je stomatološka skrb u to vrijeme bila na niskim granama, a liječenje i nije postojalo te bi se pokvareni zubi najčešće vadili. O raširenosti bezubosti svjedoči podatak prema kojem je, tijekom novačenja za sudjelovanje u Prvom i Drugom svjetskom ratu, bilo uvedeno pravilo da se novače samo oni koji su imali netaknutih šest nasuprotnih zuba.
Naznake da slatkiši uzrokuju karijes
Stomatolozi u Švedskoj su bili doslovno “zatrpani” pacijentima koji su imali odreda slične probleme. Vlada je odlučila pokrenuti istraživanje učinka slatkiša na zube, s ciljem prevencije takvog stanja. Bilo je naznaka da su slatkiši povezani s karijesom, jer je bilo vidljivo da djeca u dječjim domovima, odnosno djeca koja jedu manje slatkiša, imaju manje karijesa od ostalih. Uz to bilo je očito da se razina karijesa smanjila u vrijeme racionalizacije potrošnje šećera tijekom Prvog svjetskog rata. Kada je vlada dala zeleno svijetlo eksperimentiranje je započelo.
“Idioti” u eksperimentu
Liječnički odbor je pokrenuo eksperimente koje je financirala industrija slatkiša. Ono što je sporno u cijeloj priči je to što su istraživanja provedena na jednoj od najugroženijih kategorija stanovništva, a to su bili pacijenti s posebnim potrebama različite dobi, stacionirani u bolnici Vipeholm u Lundu. Tada su ih nazivali jednostavno “idiotima”. Termin idiot se koristio ovdje u proširenom medicinskom smislu i obuhvaćao je različite kategorije intelektualne podkapacitiranosti. Uvjet za sudjelovanje u eksperimentiraju je bio da se pacijent može samostalno hraniti i žvakati. Pacijenti koji su bili na razini gutanja nisu mogli biti uključeni u eksperimentiranje. Eksperiment je obuhvatio između 660 i 1000 ispitanika i 160 liječnika. Istraživanje je započelo 1947. i trajalo je pune četiri godine do 1951. U tom su razdoblju pacijente namjerno hranili slatkišima zbog čega su njihov zubi nepovratno propali. Švedski novinar Thomas Knagger koji je pisao o ovom pokusu, kaže da je vidio dokumentaciju o provedenim eksperimentima, a koja je pokazala da su sudionicima eksperimenta, nakon provedenog istraživanja, svi zubi bili u potpunosti oštećeni. U prve dvije godine pacijenti su dobivali prosječnu količinu šećera sadržanu u tipičnoj švedskoj prehrani. Na kraju tog perioda 78 posto ispitanika nije imalo novi karijes. Iduće dvije godine pacijenti su dobivali dvostruko veću dozu šećera od one uobičajene na području Švedske. Rezultati su bili poražavajući za industriju slatkiša. Ono o čemu se obično ne govori da zubi nagriženi karijesom strahovito bole. Istraživači su odlučili nepopravljati zube onima koji ne mogu podnijeti brusilicu, kao i pacijentima svrstanim u najniže kategorije inteligencije. Zubi su ostalim sudionicima eksperimenta nakon njegova završetka najčešće vađeni.
Sukob nakon objavljenih rezultata
Kada se pokazalo da slatkiši uništavaju zube, osobito karamele koje se žvaču, industrija koja je financirala istraživanje nije bila zadovoljna rezultatima. Za njih nije bilo zgodno u javnost pustiti podatak o štetnosti slatkiša za dentalnu higijenu pa su nastojali tu informaciju što dulje držati podalje od javnosti. Unatoč tome što su znanstvenici prihvatili financiranje od strane industrije slatkiša, svoja su istraživanja proveli u kontroliranim uvjetima. Kada se informacije više nisu mogle tajiti, i kada su puštene u javnost došlo je do čitave lavine sukoba. Industrijski lobi optužio je istraživače tvrdeći da su lažirali rezultate, političari su napali pak istraživače da su se prodali industriji i stavili pod upitnik svoju objektivnost, dok je javnost kasnije osudila sve tri komponente u istraživanju. Provedba eksperimenta kojima se ugrožava nečije zdravlje, u konkretnom slučaju nad onima koji se ne mogu izjasniti za i protiv svog učešća u eksperimentu, glavni je argument za etiketiranje ovog istraživanja neetičnim. No, sa stajališta ondašnjeg svijeta ljudi koji su imali hendikep tretirani su kao osobe sa smanjenim pravima, a uz to oni koji su među njima živjeli na račun države trebali su taj svoj dug istoj vratiti. Ono što je nedvojbeno je da su liječnici odradili svoj posao poštujući postulate izvođenja nekog eksperiment te su pružili čvrste dokaze da karamele izazivaju karijes.
Znanost kontinuirano napreduje i spašava milijune života, ali taj napredak ima svoju cijenu, a ovdje su je platili pacijenti bolnice Vipeholm. Nakon ovog u Švedskoj je uvedena nova tradicija jedenja slatkiša samo subotom navečer.
Nedavno provedeno istraživanje za potrebe doktorske disertacije Elin Bommenel pokazalo je da su liječnici uključeni u eksperiment bili uhvaćeni u “škripac” između znanstvene radoznalosti i snažnih političko-ekonomskih pritisaka.
Piše: Sonja Kirchhoffer
