Jeste li ikad bili u situaciji za koju ste imali osjećaj da ste je već doživjeli? Našli se na mjestu koje vam je bilo poznato u detalje, premda ga ranije nikad niste posjetili? Ako je vaš odgovor potvrdan, iskusili ste déjà vu (fra. “već viđeno”).
Termin je 1876. godine skovao francuski filozof, parapsiholog i promotor esperanta Émile Boirac (1851. – 1917.), predsjednik Sveučilišta u Grenobleu. U pismu uredniku časopisa “Revue philosophique”, opisao je tzv. metagnomiju, znanje o stvarima koje… pa, ne bismo trebali znati. Upotrijebio ga je u smislu u kojem su njegovi prethodnici opisivali pojam “vidovitost”. Do dana današnjeg, znanost još nije u potpunosti rasvijetlila ovaj psihološki fenomen. Nikakvo čudo – pojavu je iznimno teško provocirati te istraživati u laboratorijskim uvjetima.
Kognitivni psiholozi fenomen tumače preklapanjem neuroloških sustava za kratkotrajno i dugotrajno pamćenje, sljedbenici Freuda tvrde da se radi o potisnutim uspomenama iz djetinjstva, odnosno o “manevru” pomoću kojeg ego podsjeća pojedinca na njegovu prošlost i skrivene strahove, parapsiholozi déjà vu opisuju kao bljesak iz prošlih života, dok fizičar Michio Kaku smatra da ovakvi osjećaji ukazuju na mogućnost da živimo u paralelnom svemiru. Neurološko objašnjenje nešto je kompleksnije, a osnova mu je poremećaj u funkcioniranju neurona smještenih u temporalnom režnju, baš kao kod epileptičnog napadaja.
Kako bilo, novija istraživanja pokazala su da se fenomen nešto češće javlja kod ljudi koji su iscrpljeni, pod velikim stresom ili utjecajem opijata. Najčešće prihvaćena teza ujedno je ona najprozaičnija: déjà vu nije ništa drugo doli proces koji se odvija u mozgu kad doživimo nešto slično onome što smo već doživjeli, ali smo na to zaboravili.
Zanimljivo, postoji i suprotan fenomen – jamais vu. Javlja se kad običnu, svakodnevnu situaciju doživljavamo kao nikad viđenu. Zabilježeni su, primjerice, slučajevi kad ljudi nisu prepoznavali – vlastiti odraz u ogledalu!
Piše: Lucija Kapural
