Od davnih dana ljudi su imali potrebe izbjeljivati zube. U povijesnim izvorima stare Grčke i Rima spominju se sredstva za izbjeljivanje zuba. No, najdegutantniji, nama poznat način, zabilježen je u nekih grčkih i rimskih pisaca, ali se odnosi na običaj kojega su, čini se, najčešće primjenjivali stanovnici Iberskog poluotoka. O čemu je točno riječ pročitajte u članku koji slijedi.
Što je nekome otpad drugome je blago
Postoji izreka koja kaže da je otpad jedne osobe blago za neku drugu. Amonijak iz urina sadržava spoj dušika i vodika, i kao takav je vrlo djelotvoran u izbjeljivanju i čišćenju. Pogledate li suvremene proizvode za čišćenje kućanstva uočit ćete da je amonijak jedan od njihovih ključnih sastojaka. Opće je poznato da su ljudi u starom Rimu skupljali urin i da su ga naveliko koristili u praonicama rublja za uklanjanje nečistoća. Kada bi se glomazne posude za urin napunile završavale bi u praonicama rublja i tu bi se urin razrjeđivao s vodom, a zatim prelijevao preko odjeće. Nakon toga bi robovi ili sirotinja rublje gazili, što je imalo učinak sličan današnjim perilicama rublja, koje dobro izmiješaju veš tijekom pranja. Praonice su bile odličan posao pa je i skupljanje urina bilo vrlo unosno i donosilo velik profit, toliki da je na njega rimska vlast nametnula porez.
Katul i Strabon o izbjeljivanju zuba
Iako grčki i rimski izvori spominju urin kao sredstvo za izbjeljivanje zuba nijedan ih, koliko je nama poznato, ne spominje kao uobičajenu rimsku praksu, već ih povezuju primarno sa stanovništvom Iberskog poluotoka. Kako pisane izvore nije ostavilo tamošnje domorodačko stanovništvo nije poznato koliko je to bila uobičajena praksa u njihovom svijetu. Gaj Valerij Katul koji je živio na prijelazu iz 1. pr. Kr. u 1. st. po Kr. ruga se jednom domorodačkom stanovniku Iberskog poluotoka kojega naziva Egnacije, a koji je upotrebljavao urin za izbjeljivanje zuba. Taj običaj Katul osobno doživio kao barbarski i degutantan. Katul spomenutom Egnaciju ironično govori da to što ima jako bijele zube samo pokazuje da je u svojim ustima imao puno urina. Mi nažalost ne znamo je li Katul ikada posjetio Iberski poluotok, a kako je bio satiričar onda je često pisao tekstove s tendencioznom namjerom, zbog čega je potreban oprez u njihovom tumačenju jer su ti tekstovi “proizvedeni” kako bi nasmijavali i zabavili druge. No, tu praksu potvrđuju i drugi izvori. Primjerice grčki geograf Strabon koji je živio nešto prije Katula, u 1. st. pr. Kr. , kaže da su iberski stanovnici ne samo izbjeljivali zube već su prali i tijela s urinom.
Amonijak u urinu, je po svemu sudeći bio efikasno sredstvo i za izbjeljivanje zuba, nasreću danas postoje za to sofisticiranija sredstva.
Piše: Sonja Kirchhoffer
