Godine 1920. na snagu je stupio 18. amandman američkog ustava, kojim se zabranjivala proizvodnja i prodaja alkohola. Drugim riječima, započelo je razdoblje prohibicije, koje će potrajati sve do 1933. godine i ispisati neke od najkrvavijih stranica američke crne kronike.
Ilegalne destilerije
Odluka vlade počivala je na zdravstvenim i moralnim razlozima, u teoriji vrlo razumnima, ali stvari su u praksi funkcionirale nešto drugačije. Zabrana je, naime, polučila kontraefekt – u vrijeme prohibicije, konzumacija alkohola porasla je na jednu od najviših razina u povijesti zemlje. Kao što poslovica kaže, zabranjeno voće bilo je najslađe.
Nadalje, ilegalne destilerije počele su nicati kao gljive poslije kiše, a preprodaja takvog bućkuriša, gdjegdje poznatog pod poetičnim nazivom “moonshine”, pala je u ruke organiziranog kriminala. Kako je zarada bila golema, uslijedili su krvavi obračuni među bandama, na čijim platnim listama su nerijetko bili i pripadnici snaga zakona.
Nacionalni eksperiment istrebljenja
Frustrirani takvim razvojem događaja, vladini službenici odlučili su iskušati novu metodu za odvraćanje ljudi od konzumacije alkohola – smrt! Da, dobro ste pročitali. Hladni kao špricer, naredili su da se industrijski alkohol, korišten u proizvodnji lakova, goriva i medicinskih preparata, počne trovati. Taj industrijski alkohol su, naime, ilegalni proizvođači masovno krali a potom prerađivali za preprodaju. “Kemijski rat prohibicije”, kako je ova suluda metoda nazvana, pokazao se vrlo učinkovitim.
Računa se da je nacionalni program trovanja industrijskog alkohola ubio barem deset tisuća američkih građana. Koliko ih je oslijepio ili na druge načine osakatio, ne zna se. Pogađate, najdeblji kraj izvukli su oni siromašni, koji si nisu mogli priuštiti skupi, pročišćeni alkohol. Za ono što je jedan mrtvozornik nazvao “nacionalnim eksperimentom istrebljenja” nitko nikad nije odgovarao.
Piše: Lucija Kapural
