Da možemo birati vjerojatno bi izabrali redakciju u prirodi, okruženu zelenilom kao “free” stres zonu. No, kako se sve više udaljujemo od prirode prije možemo očekivati u skoroj budućnosti neko virtualno zelenilo. U takvom svijetu vjerojatno će postojati i virtualne simulacije vrsta koje trenutačno izumiru. No, dok su još tu oko nas, predstavit ćemo vam u stvarnom svijetu jedno od rijetkih uspješnih utočišta za životinje, koje funkcioniraju dobrim dijelom zbog nesebičnosti i ljubavi njegovih vlasnika prema životinjskom svijetu. Naravno, nećemo se zavaravati važan dio priče je novac, no u američkom društvu sigurno je lakše doći do sredstava nego u našem. Želite li nešto više saznati o utočištu medvjeda, a onda i o ovima divnim, velikim i debeljuškastim stvorovima, pridružite nam se u zavirivanju u Centar za siročad iz divljine ( Orphaned Wildlife Center).
Dom Susan i Jim
Centar za siročad iz divljine se smjestio u ruralnom Otisville-u, u američkoj saveznoj državi New York. Cilj je ovog centra osigurati sigurnost i odgovarajuću njegu životinjskoj siročadi i pripremiti ih za povratak u divljinu, kao i ohrabriti ljude da poštuju i brinu o prirodi. Centar nije otvoren za javnost, no svake godine nudi jedinstveno i rijetko iskustvo posjeta za sve one koji su za to zainteresirani, a koji su pri tome spremni platiti donaciju s kojom si centar osigurava bolju skrb za svoje životinje. Iznos donacije je 1000 dolara za turu od šest osoba. Većina ljudi se iznenadi što centar nije otvoren za javnost, no za to su presudna tri razloga. Evo kako to objašnjavaju: “Kao prvo, mi nismo organizirani kao zoološki vrt i nemamo predviđena područja ‘za gledanje’. Naša organizacija utočišta ne bi bila sigurna za većinu ljudi…kao niti za naše životinje. Osim toga, naš primarni cilj je rehabilitacija i puštanje. Želimo ograničiti ljudski kontakt na što manji broj životinja. Životinje ovdje trebaju zadržati strah od ljudi kako bi se što sigurnije integrirale ponovno u život u divljini. Treće ovo je dom Susan i Jima…”
Tko kaže da veličina nije bitna?
U ovom utočištu o životinjama brinu samo Jim i Susan koji su vlasnici imanja i sami sve financiraju već više od 30 godina. Jedini zaposlenik osim njih je Kerry koji održava web stranicu, društvene mreže i brine o administraciji. Kažu da primaju volontere, ali samo one koji imaju licencu rehabilitatora izdanu u državi New York. U utočištu u ovom trenutku živi 11 medvjeda koji su podijeljeni u tri skupine. Broj skupina određen je vremenom njihova ulaska u centar. Oni koji u centar dođu zajedno u pravilu tako i nastavljaju živjeti. Jedan od najpoznatijih medvjeda iz ovog centra je Jimbo koji je ovo utočište učinio poznatim na globalnoj razini, a koji je preminuo od raka jetre 2018. godine. Odlazak zvijezde utočišta Jimba teško je pogodio njegove skrbnike. On je pripadao najvećoj podvrsti smeđeg medvjeda zvanog Kodijak. Jimbo je imao malo više od 680 kg i oko 3m visine. Svaka medvjeđa skupina ima vođu, u pravilu najvećeg medvjeda i toga su, vođa, i ostali članovi skupine vrlo svjesni. Što reći, tko kaže da veličina nije bitna?
Spavaju li medvjedi zimski san?
Mnogo je različitih priča kako su medvjedi došli u ovo utočište za životinje bez roditelja. Jimbo je došao iz jednog životinjskog parka na zapadu sa ozlijeđenom stražnjom nogom. Rođen u zatočeništvu, nikada nije bio slobodan medvjed. U međuvremenu se park zatvorio, a kako je rođen u zatočeništu nije mogao biti pušten u prirodu, a ozljeda noge mu se pogoršavala. Tako je došao u utočište, u kojem je živio s medvjedom Leom kao svojim najboljim prijateljem. Čak osam medvjeda pripada vrsti sirijskih smeđih medvjeda, koji su u centar pristigli iz propalog uzgojnog programa kojim se nastojalo spastiti ovu vrstu od izumiranja. Ova podvrsta smeđeg medvjeda potječe s Bliskog istoka i zbog toga ne mogu biti pušteni u američku divljinu. Većina medvjeda u zatočeništvu ne ulazi u punu hibernaciju. Oni odlaze u stanje zvano torpor kada im se snižava puls i usporava metabolizam kako bi lakše preživjeli razdoblje kada je smanjena dostupnost hrane.
Povezivanje s medvjedima, da ali ne u svakom slučaju
Kimmie, Randy i Rosie su medvjedi koji žive skupa. Oni su poput divljih medvjeda, i s njima voditelji centra nemaju odnos povjerenja, kao s ostalim medvjedima jer ih nisu odgojili već su k njima došli kao odrasle jednike. Medvjedi u zatočeništvu žive 30-ak godina. Susan je odrasla s medvjedima, a Jim je odrastao na farmi te je medvjede zavolio uz Susan. Svi medvjedi su kastrirani, ali ženke se ne steriliziraju jer bi za njih to, kažu Jim i Susan, bilo prerizično. Samo u slučajevima kada se životinja ne može vratiti više u prirodu stvaraju se veze s njima. Većina zooloških vrtova to ne može jer im osoblje jako fluktuira. Potrebno je puno vremena da vas životinje prihvate i vjeruju vam. Voditelji centra su svjesni da njihov posao ima i rizik no vjeruju svojim životinjama i kažu da su medvjedi svjesni svoje snage i da su nježni u svojoj komunikaciji s ljudima za koje su se vezali. U osnovi Jim i Susan znaju iščitati njihovo raspoloženje i imaju puno iskustva u komunikaciji s njima što smanjuje rizik od ozljeda. No, svjesni su da rizici uvijek postoje. Isto tako nadodaju da u slučaju da ih životinje povrede neće biti posljedica po same životinje, osim da bi oni u tom slučaju prestali biti u pravoj interakciji s tom jedinkom. U jednoj od njihovoj nastambi je ribnjak koji se mijenja u skladu s dobom godine nekada je bistar, a nekada blatan, nekada zelen. U njemu nema kemikalija i ta je voda potrebna medvjedima. Za one koji se odluče na doniranu turu, preporučava se posjet u ljetnim mjesecima, kada u centru ima najviše životinja jer u njemu borave i druge vrste životinja. Tura traje dva sata i s posjetiteljima su i Susan i Jim.
Kupanje, ma kuda ćeš bolje!
Jim i Susan se ponekada mogu vidjeti na lokalnim sajmovima sa svojim medvjedima, gdje prikupljaju sredstva za svoj rad i šire informacije o ovim divnim životinjama kako bi opstale u budućnosti. Oni se tada nalaze u posebnom ograđenom prostoru na hladnoj temperaturi zvučno izolirani kako ne bi bili pod stresom, a Jim i Susan spavaju u kamperu na udaljenost od oko pola metra. Tu imaju, kao i u utočištu, svoje mlaznice za tuširanje pa se mogu svaki dan kupati, što jako vole. Na te ture po sajmovima vode najviše po tri medvjeda, ali samo one koji odluče ići s njima. U tom prostoru vanjski zvukovi su prigušeni. Ukoliko primijete da medvjedi pokazuju znakove stresa, idu momentalno kući, jer ne žele da ih se uznemiri na bilo koji način.
Važno pitanje: Vole li medvjedi zaista med i što sve vole?
Jim i Susan kažu da medvjedi obožavaju med i da će biti sretni ako im ga pošaljete. Vole od povrća mrkvu, većinu salata, rajčice i celer. Neki vole i špinat i kelj, a svi vole korijander. Vole većinu voća, poput ananasa, grožđa i bobičastog voća. Jako vole svježu travu, ali ne i sijeno, vole oceansku ribu. Kao posebne poslastice vole sladoled, kavu i čaj. S tim da neće jesti ništa staro. Većina ima svoje specifičnosti tako je Jimbo uz meso obožavao jesti lubenice, kao i sve dinje i naranče. Rosie voli paprenu metvicu, a jako voli piti kavu. U stilu “Koliko ‘ljudi’ toliko čudi.”
Ukoliko Vas put nanese u naše Kutarevo bilo bi zgodno da tamošnjim zaposlenicima ostavite flašicu meda kao medvjeđu deliciju jer ćete ih tako razveseliti, ali ako odete preko “bare” u ljetno vrijeme posjetite ako budete imali priliku ovo utočište i sigurno nećete biti razočarani. Ukoliko odete tamo očekujemo fotografije.
Piše: Sonja Kirchhoffer
