Jestiva povijest: Aleksandar Veliki šafranom je bojio kosu, a Kleopatra ga je dodavala u svoje mliječne kupke!

Vjerojatno vam je poznato da tjestenina nije talijanski “izum” već da ju je u čizmoliku državu iz Kine donio Marko Polo. Možda vam je, međutim, promaknuo podatak da se neka vrsta rezanaca u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta pripremala još prije četiri tisuće godina, i to od prosa. Odlučili smo vas počastiti s još nekoliko zanimljivih podataka iz povijesti gastronomije!

1. U antičkoj Grčkoj, oštrige nisu služile samo za jelo: tijekom suđenja, članovi porote na njihovim bi ljušturama napisali svoje presude. Upravo ta praksa dala je korijen riječi ostracizam (grč. ostreon=oštriga). Slična ustanova javlja se u petom stoljeću prije Krista u Sirakuzi, pod imenom petalizam (grč. petalos=list). Riječ je o glasovanju na listu masline.

2. Ne kaže se uzalud da je papar promijenio tijek povijesti – bio je najvažniji čimbenik u traženju morskih putova iz Europe prema Istoku. Potraga za paprom stoljećima je dominirala svjetskom trgovinom začinima a, koliko je skup bio, svjedoči sljedeći podatak: brod koji bi u drugom stoljeću prevozio papar iz Indije u Europu godišnje bi isplatio plaću za sedam tisuća vojnika.


3. Kečap je prvotno bio umak u kojem su Kinezi čuvali ribu: prema zapisima iz šestog stoljeća, za njegovu pripremu trebalo je stotinjak dana. Recept su u šesnaestom stoljeću preuzeli britanski mornari, koji su u umak od rajčice dodali šećer. U devetnaestom stoljeću,  koristio se u liječenju probavnih smetnji.

4. Jedan od katalizatora “Arapskog proljeća”, vala prosvjeda koji su 2010. počeli u Tunisu, da bi se proširili na Sjevernu Afriku i Bliski istok, bio je porast cijene pšenice te, posljedično, kruha. Prvi indokineski rat (1946. – 1954.) i Prva ruska revolucija (1905. – 1907.) također su primjeri sukoba koji su počeli zbog smanjenog pristupa hrani – riži u prvom slučaju, kruhu u drugom.

5. Mrkva se, zbog narančasta vretenastog korijena, danas uzgaja u čitavom svijetu. Podrijetlom je iz Azije, a u davnoj prošlosti bila je bijele ili blijedo-žućkaste boje, tvrda i bezukusna. Njenu prepoznatljivu aromu i slasan ukus dugujemo Nizozemcima, koji su je počeli uzgajati u sedamnaestom stoljeću.

6. Šafran, najskuplji začin svih vremena, koristili su još stari Egipćani, Grci i Rimljani – ne samo kao dodatak jelima, već i kao lijek te sredstvo za bojenje tekstila. Aleksandar Veliki njime je bojio kosu, a Kleopatra ga je dodavala u mliječne kupke, koje je smatrala zalogom svoje ljepote.

7. U Viktorijansko doba, smatralo se nepristojnim vidjeti mlade dame kako jedu u javnosti, pa čak i za obiteljskim stolom, pa su to ove činile u osami svojih odaja. Zanimljivo, mnoge pripadnice nježnijeg spola izbjegavale su konzumaciju mesa, zbog mita koji ju je povezivao s povećanim rizikom od – nimfomanije!

8. Koncept deserta, slastice koja se poslužuje nakon glavnog jela, nastao je tek u sedamnaestom stoljeća. Koincidirao je s povećanom dostupnošću šećera, koji se proizdvodio na kolonijalnim plantažama. To je, nakon nekoliko godina, dovelo do stvaranja slastičarskog zanata.

9. Intolerancija na laktozu nije boljka novijeg datuma. Znanstvenici pretpostavljaju da je nastala prije više od deset tisuća godina, kad su naši preci napustili lovačko-sakupljački život te počeli uzgajati domaće životinje. Ova mutacija se kroz širu populaciju proširila kroz prirodnu selekciju.

10. Pravila lijepog ponašanja za stolom nisu se bitno promijenila od renesanse, kad su stvorena. Označila su prekid sa srednjovjekovnim navikama kao što su podrigivanje nakon večere, brisanje usta stolnjakom, ispijanje juhe izravno iz posude te dijeljenje jedaćeg pribora.

Piše: Lucija Kapural

Komentari