Danas se samo po sebi podrazumijeva da prerano rođena djeca završe na odjelima intenzivnog liječenja koji su opremljene inkubatorima, odnosno posebnim krevetićima koji bebama omogućavaju odgovarajuće uvjete daljnjeg razvoja.
“Liječnik” bez diplome
Iako su inkubatori izumljeni još u drugoj polovici 19. stoljeća pravi bum u primjeni su doživjeli tek u onom 20. , i to zahvaljujući čovjeku koji se zvao Martin Couney. Doduše zvao se izvorno Michael Cohen, ali je po dolasku iz Njemačke u SAD-e promijenio ime. U povijesti je ostao zapamćen kao jedan od začetnika neonatalne tehnologije. Upravo je on popularizirao inkubatore i svojim radom doveo do njihova širokog prihvaćanja u medicinskim krugovima. Iako se o njemu govori kao liječniku čini se da nije imao diplomu. Name, niti jedno od europskih sveučilišta koja je naveo kao mjesta svog studiranja nije imalo dokumentaciju koja bi to na bilo koji način potvrdila. Vjerojatnije je da je bio propali student medicine. Njega je koliko je poznato angažirao za promociju inkubatora vodeći neonatolog iz Pariza Pierre Budin. Tako su počela njegova putovanja po sajmovima, kao i organiziranje izložbi, na kojima je promovirao inkubatore kao zabavnu atrakciju. Prvo je to činio po Europi, a zatim u Americi.
Kako se rodila ideja?
Tijekom Svjetske izložbe u Berlinu 1896. godine profesor Budin je uspio dobiti nekoliko beba na posudbu iz bolnice, a kojima je popunio prazne inkubatore, što je izazvalo veliku pozornost javnosti. Martin je odlučio to primijeniti i na drugim sajmovima i izložbama. Za to je bilo potrebno dobro pripremiti teren odnosno pretvoriti izložbene prostore u besprijekorno čite objekte. Zaposlio je i nekoliko medicinskih sestara i dojilja za njegu djece. Odlučio je naplaćivati ulaznice onima koji su došli gledati inkubatore u pogonu. Zapravo i Martin i Budin su shvatili da ako bolnice ne žele skrbiti o prerano rođenoj djeci onda to mogu oni umjesto njih. Naplaćivanje ulaznica je osiguravalo i novac za funkcioniranje cijelog projekta. Izložbu je Martin nazvao: “Žive bebe u inkubatorima”.
Od roditelja nije uzeo ni cent
Ono što se mora priznati ovom čovjeku, to je da nije uzeo niti centa od bilo kojeg očajnog roditelje bez obzira na njihovo materijalno stanje, a troškove je liječenja kompenzirao ulaznicama. Ako se pitate o njegovoj motivaciji, naravno uz određenu utilitarnost samog posla – to je činio jer je njegova kći rođena kao nedonošče. Ona je preživjela, ali je on kroz borbu za njezin život razvio empatiju prema roditeljima ovakve djece.
Najposjećenija izložba na Coney Islandu
Među najposjećenijim izložbama njegovih inkubatora u Sjedinjenim Državama bila je ona na Coney Islandu u njujorškoj četvrti Brooklyn. Naime, područje Coney Islanda je od kraja 19. stoljeća bilo rezervirano za zabavu s pokojim elementom edukativno-promotivnog karaktera, pa su se tako ovdje organizirale izložbe tehnoloških inovacija. Izložba na Coney Islandu je bila posebno atraktivna zbog činjenice da je ovo bio jedan od najvećih zabavnih parkova u Sjedinjenim Državama što je donosilo ozbiljnije novce, a ujedno spasilo velik broj beba koje su svi drugi otpisali. Javnost je voljela gledati uspavane bebe u ovim uređajima, što je i omogućilo da ovaj projekt traje desetljećima.
A tko je izumitelj?
Izum inkubatora se obično veže uz francuskog opstetričara Stéphane Tarniera koji je život posvetio neonatologiji, a među njegovim suradnicima je bio i Pierre Budin. Tarnier je rano shvatio da održavanje konstantne temperature neće pomoći samo po sebi prerano rođenoj djeci, i da je tu potrebno zadovoljiti i niz drugih uvjeta poput vlage. Tako je nastao izum koji je oponašao inkubator za piliće. No njegovi kolege su bili šokirani i nisu nimalo cijenili ovaj izum jer “pilićarnik” nije bio nešto što se smatralo iole ozbiljnim. No izum je kasnije doživio niz dorada i bio je sasvim pristojan. Prvotno je to bila drvena kutija sa staklenim poklopcima i odjeljcima koji su sadržavali boce s toplom vodom, a kasnije je došlo do daljnjih transformacija. Budin je prepoznao važnost ovog izuma i pratio je njegova daljnja usavršavanja.
Morate priznati da je bilo prilično čudno izlagati djecu koja se doslovno bore za život na sajmovima, odnosno mjestima zabavnog karaktera. Tijekom Martinove pola stoljeće duge karijere pod svoju je skrb primio oko 8000 beba od kojih je spasio, prema njegovim riječima, njih oko 6500. Ne znamo koliko su brojke točne, no činjenica je da je Coney spasio živote brojnoj djeci i pri tome obiteljima nije zaračunao ništa. Kada su bolnice počele napokon objeručke prihvaćati inkubatore stavio je “ključ u bravu” i otišao u mirovinu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
