Pokazatelji kanibalizma u sklopu kojega su se ljudske lubanje pretvarale u posude za piće mogu se pratiti tisućama godina unatrag, a neki poput pripadnika indijske sekte Aghori, koliko god to nevjerojatno zvučalo, i danas ih izrađuju te jedu ljudsko meso i seksualno opće s mrtvacima. Skupina arheologa analizirala je kosti pronađene u špilji Gough u Somersetu u jugozapadnoj Engleskoj, a koje su pokazale da se ovakva kanibalistička praksa, pretvaranja lubanja u šalice, odnosno zdjelice kako god, događala i 15 000 godina prije sadašnjosti, što je za sada najraniji takav dokaz.
Istraživanja špilje
Špilja Gough je istraživana u više navrata. Prvi puta u dvadesetim godinama 20. st., i kasnije između 1987. i 1992. U tim su istraživanjima pronađene brojne prapovijesne ljudske kosti, uključujući i nekoliko lubanja. Njihova je starost procijenjena radiokarbonskom analizom u razdoblje magdalenske kutlure. To je razdoblje u kojem se čovjek počinje intenzivnije umjetnički izražavati. U ovoj špilji su nađeni pokazatelji namjernih cik-cak gravura na jedno kosti podlaktice koja se vjerojatno može povezati sa određenom simbolikom provedenog obreda.
Lubanje kao zdjelice
Paleontologinja Silvija Bello iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu, analizirala je detaljno tri lubanje iz ove špilje te je zaključila da su one namjerno oblikovane u zdjelice, na što su upućivali vidljivi ostaci udaranja kamenim oruđem o lubanju, a kojim su uklonjene neravnine na lubanji poput nosa, zatim pokazatelji vađenja očiju i drugi čimbenici. Ovu tradiciju upotrebe lubanja kao zdjelica spomenuo je još i grčki povjesničar Herodot koji je tvrdio da su Skiti, koji su živjeli na području današnje južne Rusije, pili iz lubanja svojih mrtvih neprijatelja u 8. st. pr. Kr.
Ceremonijalna upotreba
Pretpostavlja se da su jezive zdjelice korištene u nekoj vrsti kanibalističke ceremonije. Do toga se zaključka došlo na temelju vidljivih lomova na kostima, a koji pokazuju da su oni za cilj imali isisavanje koštane srži, što je direktan pokazatelj kanibalističke prakse.
Kako su od lubanje izrađivali zdjelice
Da bi od lubanje napravili zdjelice morali su imati potrebno oruđe i nadasve dobar želudac. Prvo su morali skalpirati žrtvu, a zatim odstraniti uši, oči, donju čeljust i i ostale nepotrebne dijelove, poravnati neravnine na lubanji kako bi se posuda dobila što pravilniji oblik.
Ipak arheolog sa Sveučilišta u Bordeauxu u Francuskoj, Bruno Boulestin smatra da iako su se lubanje mogle koristi kao posude za piće, da su one zbog svojih šavova mogle biti nezgodne za ispijanje tekućine jer su mogle propuštati, zbog čega je vjerojatno da se iz njih prije izravno konzumirao mozak pa su onda, prema njemu, prije služile kao neka vrsta zdjelica za konzumaciju mozga.
Kanibalizam kao dio rituala, a ne nužde
Ondašnji stanovnici Engleske došli na područje otoka iz Belgije i Nizozemske otprilike u vrijeme magdalenske kulture, kada je počelo zatopljavanje. Tada je još uvijek postojao kopneni mosta koji je povezivao europski kontinent s Engleskom. Međutim smatra se da kanibalizam nije bio posljedica nužde već dio rituala. U tom periodu ovo je područje obilovalo hranom te dosadašnji nalazi idu u priloga da su se drevni Britanci ponajviše hranili konjetinom, ali da su jeli i brojne druge životinje poput jelena, tetrijeba, zečeva i drugih. Osim lubanja u špilji su nađene i drugi ljudski ostaci koji upućuju na jasne tragove žvakanja kostiju, kao i posjekotine na kostima koje upućuju na skidanje mesa s kostiju.
Vješti izrađivači alatki
Ovdje su živjeli lovci koji su bili vješti u izrađivanju alatki i drugih predmeta, a koji su iza sebe su ostavili brojan alat i predmete. To je vrijeme kada ljudi još uvijek žive kao nomadi pa su u konkretnu špilju povremeno svraćali, bilo kao dio ustaljene rute na svom putu bilo iz ritualnih razloga ili nekih trećih.
Razlozi
O razlozima ovakvih ritualnih postupaka može se samo nagađati. Tako današnji pripadnici sekte Aghori žele, čineći za većinu ljudi nezamislive stvari, ubrzati svoj duhovni razvoj, no zašto je to radio čovjek kamenog doba teško je sa sigurnošću reći. Jedan od mogućih odgovora je uvjerenje da su bili uvjereni da jedenjem ljudskog tijela u sebe primaju dio tuđe energije koja ih je “činila jačim”.
Piše: Sonja Kirchhoffer
