U horor-filmovima, ono što se ne prikazuje često je strašnije od eksplicitnih scena komadanja i čudovišta zakrvavljenih očnjaka. Takvi filmovi, naime, posežu u jedan od najstarijih ljudskih strahova, onaj od Nepoznatog.
Dobar primjer je film “Prizivanja” iz 2013. godine, prozvan “najstrašnijim hororom desetljeća”. Nije riječ o pukom marketingu – tijekom premijere, brojni su gledatelji doživjeli napadaje panike, jedna je žena pala u nesvijest, a bilo je i onih koji su potražili psihološku pomoć. Vjerovali ili ne, ovaj jezivi film zasniva se na stvarnim događajima!
Radnja se temelji na stvarnim iskustvima Perronovih, obitelji koja je, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kupila naoko idiličnu kuću u uspavanom gradiću Harisvilleu u američkoj saveznoj državi Rhode Island. Ono što je trebalo biti dom iz snova vrlo brzo se pretvorilo u tamnicu iz noćne more.
Čudne stvari počele su se događati već pri useljenju: obiteljski ljubimac, kujica Sadie, odbijao je ući u kuću, prestrašeno cvileći, a nešto kasnije toga dana, u tri sata i sedam minuta ujutro, satovi u svim sobama prestali su raditi. Djeca Rogera i Carolyn Perron, pet pristojnih i ljupkih djevojčica, žalila su se na neobične zvukove koje proizvodi kuća: škripanje podova, potmulo tutnjanje i nešto što je zvučalo kao prigušeni jecaj. Kad god bi pater familias pokiušao detektirati izvor tih zvukova, tajanstveno bi utihnuli.
S vremenom, stvari su se kretale s lošeg na gore. Jedne večeri, nešto prije ponoći, dvije djevojčice probudilo je lupanje vrata, nakon čega su začule sablastan glas. “Želim pobiti vašu obitelj!”, prošaptao je. Curice su vrisnule te izjurile iz kuće. Ondje, u dvorištu prepunom cvijeća, pronašle su ljubimicu Sadie, slomljena vrata i izbezumljena pogleda u mrtvim očima.
Premda su bili skeptici po pitanju postojanja duhova, prikaza i sličnih entiteta, očajni roditelji nisu imali druge nego obratiti se stručnjacima za paranormalne pojave. Poznanici su im preporučili supružnike Eda i Lorraine Warren, iskusne istraživače okultnog.
Proučivši povijest kuće, Warrenovi su otkrili uznemirujuće stvari. U devetnaestom stoljeću, kuća je pripadala stanovitoj Batshebi, ženi za koju se pričalo da je vještica. I ne samo to: navodno je žrtvovala svoje četvero djece vragu, probivši najmlađem glavu pletaćom iglom! Doznali su i da se, u zadnjih sto godina, u kući dogodio niz neobičnih samoubojstava. Lorraine je otišla korak dalje, sugegrirajući kako je Batshebin duh zaposjeo Carolyn Perron te predlažući brzinski egorcizam.
Prestravljena, obitelj je odlučila dići sidro. Godine 1980., u jutarnjim satima, Perronovi su zauvijek napustili ukletu kuću.
Piše: Lucija Kapural
