Vrijeme sve mijenja pa i naše želje. Teško da bi itko danas poželio u razvijenom dijelu svijeta dobiti na poklon naprstak. Kažu da je u 16. stoljeću ovaj predmet postao poželjan poklon za dame – što nije neobično jer je šivanje bilo dio svakodnevice raznih slojeva. Naravno, bilo je to šivanje u drugačijem slojevitijem kontekstu, odnosno kada su dame u pitanju riječ je uglavnom o ručnom radu.
Naprstak se inače koristi ne bi li zaštitio prst tijekom šivanja od ozljeda, a onda i bolova do kojih dolazi neprestanim provlačenjem igle kroz tkaninu neovisno je li riječ o ručnom radu ili baš šivanju odjeće. Nekada se naprstak koristio samo u radu s tvrdim tkaninama, a nekada u svakom šivanju. Kod dama iz visokog društva za pretpostaviti je da se redovito rabio.
Romantične izreke koje izazivaju zavist
Naprstak se javlja još u prapovijesti, ali je tijekom vremena mijenjao svoj oblik. U 16. stoljeću počinje se izrađivati za više slojeve od plemenitih materijala i bogato se ukrašavati. Upravo je jedan ovakav skupocjeni naprstak pronađen u Walesu. Sretni tragač za blagom Robert Edwards krenuo je “naoružan” detektorom metala u potragu za dragocjenostima na području oko dvorca Carew u Pembrokeshireu. Tom prigodom je u sjeni starog hrasta pronašao, nekoliko centimetara ispod tla, svjetlucavi naprstak. Predmet je izrađen od srebra, vitak je i tanak – moguće namijenjen nekoj pristaloj dami s drugim prstima. Ukrašen je tipičnim cik-cak motivom za onodobnu Englesku i datira se u razdoblje između druge polovice 17. i početka 18. stoljeća. Na dnu ima i romantičnu posvetu na kojoj piše “LYKE STIL AND LOVE EVER”, odnosno nešto što bi ukazivalo na trajnu i vječnu ljubav. Upravo su dame tako mogle izazvati i zavist okoline, što i je vjerojatno dobrim dijelom i bio cilj ovakvih naprstaka koje su krasile prstiće dama. No, ove izreke nisu morale biti samo romantične mogle su imati i druge, primjerice religiozne svrhe.
Prijava nalaza
Nalaznik Edwards je prema Zakonu o blagu iz 1996. godine bio dužan prijaviti nalaz, što je i učinio nakon pronalaska krajem 2020. Nalaz je tako završio u Nacionalnom muzeju Cardiffu gdje je procijenjen na starost veću od 300 godina što je značilo da pravo njegova prvokupa imaju kulturne institucije i tek ako one ne bude zainteresirane predmet se vraća nalazniku. No, ne brinite nalaznik nikako neće ostati kratkih rukava jer će dobiti novac od prodanog artefakta, a koji prema slovu zakona mora podijeliti s vlasnikom zemljišta na kojem je predmet pronađen. Prema saznanjima koje imamo već su neke od institucija pokazale interes za njegovu kupnju, što znači da će uskoro biti izložen znatiželjnim očima javnosti.
Piše: Sonja Kirchhoffer
