Kako su izgledali mladunci strašnih tiranosaura?

Tiranosauri, golemi mesožderni dinosauri iz razdoblja krede, stekli su reputaciju strojeva za ubijanje – posve opravdanu! Teški oko sedam tona te dugački i do trinaest metara, plijen su trgali dugačkim zubima oštrim poput noževa, zagriz im je bio barem triput snažniji od onoga u današnjih najopasnijih predatora, a uz to su, zahvaljujući vitkim i mišićavim nogama, bili nevjerojatno brzi. O mladuncima tiranosaura donedavno se znalo vrlo malo, budući da se rijetko nalaze u fosiliziranom obliku, no u zadnjih nekoliko mjeseci brojna otkrića osvijetlila su ovu fazu razvoja prapovijesnig divova.

Već smo pisali o pronalasku solidno očuvanog fosila tek izleglog tiranosaura u kanadskoj pokrajini Alberti. Albertosaurus sarcophagus, kako je ranije nepoznata vrsta nazvana, bio je dugačak oko jednog metra, otprilike kao pas srednje veličine. Imao je izraženu bradu i snažne čeljusti, baš kao u odraslih jedinki. Nekoliko mjeseci kasnije, ponovno na području Alberte, otkriveno je nešto još zanimljivije: fosilizirani embrij tiranosaura, koji je pokazao da su bebe strašnih predatora imale lubanju veličine one u današnjega poljskog miša. Budući da je čeljust embrija bila utisnuta u stijeni, znanstvenici su je skenirali pomoću akceleratora čestica, koji im je omogućio da prouče fosil a da ga ne moraju otkopati. Da je riječ o embriju, odnosno životinji koja je uginula prije nego što se izlegla, pokazali su njeni zubi, odnosno činjenica da se zamjenski sjekutići još nisu razvili.

Najnoviji “ulov” u ovoj pokrajini tiče se zbirke otisaka koju je, prije otprilike sedamdeset dva milijuna godina, ostavio mladunac tiranosaura. Otkriveni na području formacije Wapiti, pokazali su kako su se ove impresivni gmazovi kretali. “Analizirane stope su uske i vrlo plitke, pogotovo na području peta. To je logično, budući da su mladunci znatno lakši od odraslih tiranosaura”, ispričao je paleontolog Nathan Enriquez, voditelj istraživanja. “Doznali smo još nešto zanimljivo: mladi tiranosauri puno brže su se kretali od odraslih”.


Piše: Lucija Kapural

Komentari