Kroz generacije, u želji da objasne porijeklo zemlje, ljudi, prirodnih pojava i ostalih elemenata svoje svakodnevice, kulture drevne Skandinavije stvorile su fascinantan svijet mitova. O njima smo pisali u nekoliko navrata, a sada ćemo se pozabaviti pričom koja rasvjetljava jedan od najvažnijih događaja u povijesti ljudskog roda – otkriće poljoprivrede.
Vatreni konj i čarobni mač
Ključni lik ove priče jest Frey, pripadnik božanske rase Vana. Dom je svio u kraljevstvu koje je baštinio kad mu je niknuo prvi zub, Alfheimu odnosno Domu svijetlih vilenjaka. Podanici, dobri vilenjaci, slijepo su slušali njegove naredbe – ta radilo se o bogu zlatna sunčeva sjaja i toplih ljetnih pljuskova, koji je uz to bio na glasu kao mudar i pravedan vladar.
Povremeno je, dakako, morao ratovati, najčešće protiv zlih leden-divova, koji su sijali bijedu i studen po svijetu. Protiv njega nisu imali šanse, jer Frey je posjedovao čarobni mač, satkan od sunčevih zraka, kojim je neprijatelje pretvarao u prah i pepeo. Uz to, jahao je na Blodug-hofiju, neustrašivom vrancu koji je, na njegovu zapovijed, jurio kroz vatru i vodu.
Vepar zlatnih čekinja
Frey je još moćnijim postao kad su mu saveznici, patuljci iz Svartalfheima, poklonili Gullin-burstija, vepra zlatnih čekinja. Osim u borbama, ovaj parnoprstaš gospodaru je služio kao hranitelj njegovih podanika: rujući po zemlji svojim oštrim kljovama, Gullin-bursti je prvi podučio čovječanstvo oranju. Nakon toga, otpočelo je doba blagostanja.
Frey bi četveronožnog ljubimca svezao za svoje zlatne kočije, natrpane cvijećem i voćem – vepar bi jurio, a njegov vlasnik rasipao te blagodati po zemlji. Idilično postojanje, prekidano povremenom bitkom, prekinuto je u trenutku kad je Frey osjetio ranije nepoznato čuvstvo – erotsku ljubav.
Ljepota koja je obasjala more i nebo
Prema jednom od spjevova “Edde”, Frey se, u želji za razbibrigom, popeo na Odinovo prijestolje Hlidskialf, s kojeg je pucao pogled na čitavu zemlju. Gledajući prema smrznutom sjeveru, ugledao je zanosnu djevu: prije nego što je ušla u kuću leden-diva Gymira, njena ljepota obasjala je more i nebo. Frey se u Alfheim vratio teturajući poput pijanca, a na neki način je i bio pijan, od ljubavi.
Doznao je da se objekt njegove žudnje zove Gerda. Pripadala je, istinabog, rasi divova ali je, kao vraški komad i utjelovljenje blještave sjeverne svjetlosti, bila idealna supruga za Freya… Barem je on tako mislio. Osvajanje bajne djeve pokazat će se, međutim, najtežom bitkom koju je ikad vodio.
Izaslanik odlazi na misiju
Prva prepreka na putu do cilja bile su djevojčine rodbinske veze. Pokazalo se, naime, da je Gerda rođakinja Thiassija, diva kojeg je Frey u jednoj od bitki skratio za glavu. Sluga Skirnir ga je utješio rekavši mu da se tako mlada djevojka neće opterećivati starim ratnim neprijateljstvima. Štoviše, gospodaru je ponudio da će otići snubiti dotičnu u njegovo ime, pod uvjetom da mu Frey posudi svoga neustrašivog konja za to putovanje te da mu pokloni svoj sjajni mač kao nagradu u slučaju uspjeha. Ovaj je, misleći samo o Gerdi, s radošću pristao na pogodbu.
Natovarivši u vreću jedanaest zlatnih jabuka i čarobni prsten Draupnir, Skirnir skoči na konja te odjaše ka Gymirovoj nastambi. Stigavši na cilj, na trenutak je zastao: divova kuća bila je okružena plamenom preprekom. Znajući da Blodug-hofi može proći kroz vatru, Skirnir samo podbode konja te neozlijeđen dojaše do divovih vrata.
Tvrdokorna djeva
Srećom, Gerda je bila sama kod kuće, pa ju je ovaj počeo prositi za svoga gospodara. Ponudio joj je zlatne jabuke i čarobni prsten, darove u slučaju prihvaćanja bračne ponude, no ova ih je oholo odbila, rekavši da njen otac ima zlata napretek. Skirnir se tada nadugo i naširoko razvezao o Freyevim ljudskim, pardon, božanskim vrlinama, no mala nije bila impresionirana.
Bijesan, revni sluga je sa sile argumenata odlučio prijeći na argument sile. Drskoj divici zaprijetio je dekapitacijom ukoliko ne pođe s njim bez pogovora, no ova nije pokazala ni natruhu straha; štoviše, prezrivo mu se nacerila u lice, nanjušivši blef.
Nemajući druge, sluga je odlućio pribjeći magiji. Urezavši rune u svoj štap, Gerdi je rekao da će, ako ne popusti prije nego što njegova čarolija bude dovršena, biti osuđena na vječni celibat. U strahu da ne završi kao usidjelica, djevojka je na koncu pristala postati Freyevom ženom. Obećala je da će se s budućim suprugom susresti za devet mjeseci, u zelenom šumarku u zemlji Buri.
Nova kraljica
Po povratku u Alfheim, Skirnir je izvijestio gazdu o uspjehu misije. Ovaj je, međutim, tužno uzdahnuo zbog otkrića da će na buduću mladenku morati čekati punih devet mjeseci – sluđenom od ljubavi, to mu se činilo kao vječnost. No vrijeme je, kako mu je to već običaj, ipak prolazilo, te tako kucne čas ljubavnog sjedinjenja u šumarku. Gerda je održala obećanje. Nakon svadbenog slavlja, s ponosom je sjela na prijestolje pored supruga, a vilenjaci su se poklonili novoj kraljici.
Prema jednoj interpretaciji mita, Gerda je utjelovljenje zemlje, koja se, hladna, tvrda i nepodatna, opire obećanjima plodnosti i ukrašavanja proljetnog boga (jabuke i prsten), prkosi blještavim sunčevim zrakama (Freyev mač) te napokon popušta tek kad sazna da će biti osuđena na vječnu jalovost. Iz te perspektive, period čekanja predstavlja devet zimskih mjeseci, na kraju kojih zemlja postaje nevjesta sunca.
Kako bilo, mit dalje kazuje da su Frey i Gerda postali roditelji sina Fiolnira, koji je puku nastavio prenositi znanja o poljoprivredi, stečena od roditelja. Osim Skirnira, obitelj je imala još dvoje slugu, bračni par Beyggivra i Beylu, utjelovljenja otpada iz mlina i gnojiva. To su dva sastojka koja se u zemljoradnji koriste u svrhu fertilizacije, pa su, unatoč svojim neugodnim osobinama, smatrani vjernim slugama.
Piše: Lucija Kapural
