U okolici Nasua, grada u japanskoj prefekturi Tochigi, leži naoko običan kamen. Istina, poprilično je velik, no ne razlikuje se mnogo od ostalog kamenja u tom području, sivog i bezličnog. Ovo, međutim, nije puki kamen. On, vjeruju Japanci, posjeduje dušu. Zlu dušu. Tko mu se približi, kaže legenda, umrijet će na stravičan način. Nazivaju ga Sessho-seki – Kamen ubojica.
Legenda o prokletom kamenu ide otprilike ovako: Konoe, japanski car iz dvanaestog stoljeća, zaljubio se u prelijepu ženu po imenu Tamamo-no-Mae. Kosa joj bijaše crna poput ebanovine, put svjetlija od mlijeka, a crne, sjajne oči podsjećale su na zvjezdano nebo. Njene fizičke draži nimalo nisu zaostajale za onima duhovnima. Bajnu djevu resila je britka inteligencija: imala je odgovor na svako pitanje, a njoj su po savjete dolazili čak i najveći mudraci. Postojao je, međutim, omanji problem: Tamamo-no-Mae nije bila žena. Zapravo, uopće nije bila ljudsko biće, već demonska lisica s devet repova koja je, po potrebi, poprimala žensko obličje. Caru je, u potpunosti iscrpivši njegovu životnu energiju, donijela gubitak vlasti i sveopću propast.
Priča je u japansku mitologiju došla iz one kineske. Tamošnji zloduh, ubojita žena-lisica, odazivala se na ime Daji i bila je konkubina kralja Zhoua, posljednjeg vladara dinastije Shang. Zaslijepljen njenom ljepotom, Zhou je donosio nepromišljene odluke, zbog čega su se njegovi podanici pobunili i svrgnuli ga s vlasti. Zloduh je tada pobjegao u Maghadu u Indiji, gdje se uobličio kao lady Kayo, konkubina princa Banzokua. Pod njenim zlokobnim utjecajem, ovaj inače pravedni vladar pao je u jarosni bijes te je, bez ikakvog povoda, vlastoručno odrezao glave preko tisuću podanika. Zloduh se potom vratio u Kinu, donoseći bolest i smrt tamošnjim vladarima, da bi se na koncu, kad ga je vojska umalo uhvatila, skrasio u Japanu. Ondje je uzeo ime Tamamo-no-Mae te nastavio tlačiti vladarske figure. Napokon je jedan učenjak shvatio o čemu je riječ, a čuveni ratnik Miura-no-suke ubio je zloduha na spavanju, kad je ovaj poprimio svoj lisičji oblik. Kako to već kod demonskih entiteta biva, ovdje nije bio kraj: nije više mogao poprimati obličja životinja niti ljudi, ali je nastavio živjeti – i sijati zlo – u kamenu s početka priče.
Približavanje kamenu Sessho-seki danas je doista zabranjeno, no to nema baš nikakve veze s drevnim mitovima. Razlog zabrane je prozaičan: okolno područje poznato je po snažnoj vulkanskoj aktivnosti!
Piše: Lucija Kapural
