Neki se od vas možda i sjećaju legendarnog koncerta Pink Floyda koji je održan u Veneciji, 15. srpnja 1989. Ovo je bio jedan od najspektakularnijih koncerata u povijesti glazbe koji je završio ostavkom venecijanskog gradonačelnika i cijele gradske uprave. Zašto je i kako do toga došlo, pročitajte u članku kojega donosimo u nastavku.
Nespretno odabran datum koncerta
Gradska uprava je dogovorila besplatan koncert na Trgu Svetog Marka, a koji se satelitskim putem prenosio u više od 20-ak zemalja svijeta. Kao i uvijek jedni su vijest o održavanju koncerta dočekali s oduševljenjem, a drugi s ljutnjom. Bilo je tu više problema. Koncert se kao prvo potpuno nelogično poklapao s tradicionalnom svečanošću koja se naziva Festa del Redentore, a koja obilježava kraj kuge koja je u Veneciji završila 1576., i u kojoj je život izgubilo oko 50 000 ljudi, uključujući i slavnog Tiziana Vecellija. To je bio velik kameno spoticanja, jer između ostalog ovakav, po nama, nespretan raspored svečanosti u gradu morao oštetiti gradski budžet, koji po svemu sudeći nije bio u dobrom stanju.
Plutajuća pozornica
Ured za kulturu je u nekoliko navrata pokušao spriječiti koncert koji se održavao 15. srpnja 1989., uz obrazloženje da bi pojačani zvuk i gomila ljudi mogli naštetiti spomeničkoj baštini, a što je dovelo do odluke da se glasnoća zvuka na koncertu snizi sa 100 na 60 decibela. Kako bi se dodatno smanjila moguća šteta odlučeno je da se sam koncert održi na plutajućoj pozornici udaljenoj 200 metara od trga. Ova je odluka bila sasvim opravdana ne samo sa stajališta umanjivanja potencijalne štete na povijesnoj jezgri već se ovakav “otočni” aranžman savršeno uklapao u tijelo grada, koji obuhvaća mnoštvo otočića. Logistički gledano održavanje koncerta je bila “prava noćna mora” za organizatore. Za potrebe samih izvođača nabavljene su tri teglenice koje su koristilie kao glavna pozornica, backstage i tzv. front of house, odnosno prednji dio pozornice.
Ucjene u pozadini
Koncert je snimala državna televizija RAI, a procjenjuje se da je koncertu prisustvovalo 200 000 posjetitelja uz 100 milijuna gledatelja u svijetu. Doduše zbog satelitskog prijenosa neke su pjesme morala biti izostavljene, a neke skraćene. Površinski gledano ugođaj je bio odličan, a uokolo platforme bilo je sve prepuno tradicionalnih venecijanskih gondola. No da stvari nisu uvijek idilične kako izgledaju pokazuje i priča vođe grupe Pink Floyda Davida Gilmoura, koji se uoči nastupa suočio s predstavnikom gondolijera, a koji su došli ucijeniti menadžera grupe i zatražiti 10 000 američkih dolara odštete zbog gubitka prometa. U protivnom su zaprijetili da će zakrčiti cijeli prostor ispred pozornice gondolama i puhati u zviždaljke kako bi omeli izvođenje koncerta. Bilo je tu i drugih, ali znatno manje financijski zahtjevnih ucjena, a koje su se podmazivale plaćanjima.
Konobari pladnjevima branili gradsku kremu
Trg Sv. Marka je bio krcat, a koncert je prema mišljenju prisutnih, ali i gledatelja bio spektakularan. Gradski vijećnici su dobili, naravno, službenu teglenicu i “parkirali” je točno ispred pozornice što je izazvalo bijes publike. Talijani poznati po svojoj strastvenosti i ovaj puta su postupili temperamentno te su počeli bacati sve što im je stiglo pod ruku na gradsku kremu “u prvom redu”. David Gilmour kaže da je bilo ludo zabavno gledati kako su konobari pokušali zaštititi svojim pladnjevima uglednike, no ništa nije pomagalo pa su se gradska gospoda morala otegliti na drugo mjesto.
Zaglušujući vatromet
Nakon koncerta započeo je vatromet koji je bio vezan uz tradicionalnu svečanost s kojim se koncert nespretno poklopio. Članovi grupe kažu da je zvuk vatrometa bio izuzetno glasan, pa čak i glasniji od zvukova koje su oni proizveli, u što čisto sumnjamo, no ono što sam se čini točnim je to da je vatromet mogao, također, prouzročiti štetu. Floydovci su bili poprilično udaljeni od samog gradskog trga, a voda je poslužila kao izolator vibracija zbog čega je šteta koju su oni sami svojim zvukom mogli prouzročiti svedena na minimum.
Traljava gradska logistika
Naravno koncerti imaju i svoju drugu stranu, publika je ostavila za sobom 300 tona smeća što i nije tako čudno, no ono što je bilo grozno je to što ta gradska uprava nije osigurala toalete pa su se posjetitelji olakšavali gdje su stigli, a kako je riječ o povijesnoj jezgri to su činili uokolo spomenika što je izazvalo salvu ogorčenosti nakon što je koncert završio. Logika gradskih vijećnika je očito bila da ako budu pripremili što manje popratnih sadržaja poput hrane i toaletnih prostora, bit će i manje ljudi, no očito je netko tu izgubio vezu s logikom jer se osiguravanje takvih mjesta samo po sebi podrazumijeva, a oni koji dolaze na koncerte obično dolaze iz daljih područja, pa ni ne znaju kakva je traljava bila logistika organizacije ovog koncerta.
Bijesni stanovnici koji su za vikend demonstrativno napustili grad i nadali se najboljem kada su se vratili u ponedjeljak, poludjeli su kada ih je u gradu zatekla ne samo manje-više očekivana gomila smeća, već i smrad urina i gomile izmeta, zbog čega su zatražili glasno i jasno ostavku gradonačelnika Antonija Casallatija, a s kojim je moralo odstupiti i cijela gradska svita. Sam gradonačelnik se kasnije od svega ograđivao, tvrdeći neuvjerljivo da su sve odluke donesene bez njegova znanja.
Vlasnik venecijanskog restorana Castello izjavio je na novinarsko pitanje je li stvarno bilo tako grozno u gradu nakon koncerta, kako su naslovnice novina izvještavale, izjavio je da je bilo i gore od toga i dodao:
…ali dovraga, kakav sjajan koncert.
Piše: Sonja Kirchhoffer
