Nakon diplome, legendarna glumica nastupala je kao klaun na dječjim rođendanima kako bi se prehranila!

Prošla je popilično trnovit put do uspjeha. Što zbog pomalo neugledne vanjštine a što zbog nesklonosti “laktarenju”, dugo se susretala s odbijenicama: egzistencijalna borba trajala je sve do glumičinih srednjih tridesetih, kad je dobila ulogu u “Obitelji Soprano”, serijalu koji i četrnaest godina od emitiranja posljednje epizode stoji na samom vrhu televizijskog Parnasa, bok uz bok s kultnom “Žicom” i remek-djelom “Na putu prema dolje”. Uloge u serijalima “Oz” i “Bolničarka Jacke” zacementirale su njen status jedne od najbolje plaćenih televizijskih zvijezda današnjice. Donosimo neobičnu životnu priču Edie Falco!

Žohari kao kućni ljubimci

Krhka plavuša rođena je 1963. u New Yorku. Odrasla je u Brooklynu, uz roditelje umjetnike, sestru i dva brata. Otac Frank za kruh je zarađivao svirajući bubnjeve po jazz sastavima, da bi se kasnije okušao u kiparstvu; majka Judith bila je glumica. “Tata me učio svirati, a mama me još kao petogodišnjakinju vukla po kazališnim probama. Kad su vam roditelji boemi, riječi kao što su ‘pravila’ i ‘disciplina’ ne nalaze se u vašem rječniku”, ispričala je.

Da želi krenuti majčinim stopama, shvatila je još kao osnovnoškolka. “Bila sam izvan sebe kad sam saznala da u školi postoji dramska grupa. Odmah sam se upisala”, prisjeća se prvih glumačkih koraka. U školskim predstavama nastupala je i kao gimnazijalka. Zanimljivo, na pozornici se ničeg nije bojala, no čim bi s nje sišla, pretvarala se u klupko nesigurnosti i anksioznosti. “Bila sam introvertirana, sramežljiva, plašljiva i osamljena djevojka. Dok su vršnjaci provodili vrijeme na tulumima, ja sam ostajala doma, s knjigom u ruci a katkad i suzama u očima”, priznala je.


Nakon mature, upisuje studij glume na prestižnom State University of New York. “Bila su to teška vremena”, prisjeća se. “Stanovala sam u unajmljenom stančiću prepunom žohara, sa zastarjelim instalacijama koje su se stalno kvarile. Jednom sam, želeći oprati prozor, umalo pala s desetog kata, jer je jedino što je držalo staklo uz okvir bio debeli sloj prljavštine”. Ni profesori na fakultetu nisu joj bili previše naklonjeni: “Bez puno uvijanja, govorili su mi kako nisam dovoljno lijepa da bih uspjela kao glumica. Osim toga, imali su niz zamjerki na moj naglasak. Jedan poprilično antipatičan profesor, koji je predavao scenski govor, rekao mi je da ‘otežem kao krava’, što me jako povrijedilo”.

Djevojka s crvenim nosom

Nakon što je diplomirala, život je postao još teži. “Bila sam uvjerena da će me odmah zasuti kazališnim i filmskim ponudama, ali nažalost nije bilo tako. Morala sam raditi svakojake poslove. Primjerice, dugo sam nastupala kao klaun na dječjim rođendanima, što sam istinski mrzila. No, morala sam se kreveljiti pred često nezainteresiranom publikom kako bih se prehranila. Smatrala sam da je to ponižavajuće za školovanu glumicu, ali su me kolege uvjeravali kako je novac samo novac, bez obzira na to kako ga zarađuješ”, kaže.

Sita skakutanja s crvenim nosom posred lica, zaposlila se kao konobarica u restoranu, no taj joj je posao još manje odgovarao. “Bila sam toliko frustrirana da bez nekoliko votki ne bih mogla zaspati. U određenom trenutku psihološki više nisam mogla podnijeti taj posao. Bila sam vrlo napeta i postala sam zla prema ljudima. Shvatila sam da moram prestati raditi u restoranu, kud puklo da puklo. Mislim da sam se upravo zato probila: sve dok sam se držala za to ionako nesigurno radno mjesto, nisam mogla uspjeti kao glumica”, sjeća se.

Početak filmske karijere obilježile su male no impresivne uloge u nezavisnim filmovima Hala Hartleya i Nicka Gomeza, Edienih kolega s faksa. U Hartleyevu debitantskom filmu “The Unbelievable Truth” glumila je lajavu konobaricu, šaleći se kako ne uspijeva pobjeći od služenja gostiju, a pojavila se i u njegovu hvaljenom filmu “Trust”. Početkom devedesetih, nakon nastupa u Gomezovoj mračnoj kriminalističkoj drami “Zakon gravitacije”, dobila je uloge u TV serijalima “Zakon i red”, “Odjel za umorstva” i “Oz”. “Isprva sam bila vrlo skeptična prema nastupima tog tipa. Priznajem, mislila sam kako su televizijski glumci obični gubitnici. Kasnije sam shvatila da je to itekako krvav i umjetnički zahtjevan rad”, iskrena je.

Nije zanemarila ni kazališnu karijeru. “Nastupala sam u bezbroj brodvejskih predstava. Premda kazalište ne donosi toliko love kao film ili televizija, oduvijek je bilo moja najveća ljubav. Pravi je odmor kad glumite pred živim ljudima, publika vas napuni nevjerojatnom količinom energije”, priča Falco, koja je za ulogu u drami “Side Man” nagrađena prestižnim kazališnim priznanjem Theater World Award. Zapažen nastup ostvarila je i u drami “Vaginini monolozi” feminističke spisateljice Eve Ensler.

Žena mafijaškog šefa

Prekretnicu i katapult prema slavi označio je nastup u “Obitelji Soprano”, najuspješnijem serijalu u povijesti kablovske televizije. Od 1999. do 2007. godine, snimljeno je osamdeset šest nastavaka HBO-ova serijala. Nećemo pretjerati ako kažemo da je ovaj uradak zauvijek izmijenio povijest pop kulture. Otkako je neurotični mafioso Tony Soprano prvi put sjeo na psihijatrijski kauč, televizija je preko noći postala najvitalniji kreativni medij. Zahvaljujući njemu, junaci s malih ekrana više nisu morali biti nabildani ljepotani: sa stotinu i dvadeset kilograma žive vage, James Gandolfini (1961. – 2013.), glumac u ulozi mafijaškog capa koji pokušava balansirati između kriminalnih obaveza i zahtjeva razmažene obitelji – pazeći pritom na visoki kolesterol i otvarajući dušu na psihijatrijskom kauču – postao je neočekivana zvijezda te još manje očekivan seks simbol.

Dok je uloga Tonyja od prvog dana nosila Gandolfinijevo ime, lik njegove supruge Carmele Soprano isprva nije bio namijenjen Edie Falco nego Lorraine Bracco, koja je kasnije dobila ulogu Tonyjeve psihijatrice. Edie je u početku bila vrlo skeptična u pogledu uspjeha serijala: “Mislila sam da ćemo proći nezapaženo, i nisam bila jedina. Snimili smo pilot epizodu i autor David Chase nam je rekao: ‘Bilo nam je lijepo, drago mi je što sam vas sve upoznao, šteta što ovo nitko nikad neće vidjeti!’ O, kako smo se prevarili!”.

Doista su se prevarili: serijal je preko noći stekao kultni status, a Eddie se upisala u povijest kao prva glumica koja je u istoj godini nagrađena “Emmyjem”, “Zlatnim globusom” i nagradom “SAG”, trima najznačajnijim televizijskim priznanjima u Americi. “Morala sam se suočiti sa zvjezdanim statusom, što mi, kao povučenoj osobi, doista nije lako palo. Ljudi su me zaustavljali na ulici i govorili mi da izgledam mnogo mlađe od Carmele jer ne nosim šminku i umjetne nokte, da sam puno mirnija i dražesnija… Ja bih se samo glupavo nasmiješila jer doista nisam znala što da na to odgovorim”, priznala je.

Medijska pompa oko “Obitelji Soprano” ubrzo je počela živcirati Falco. “Pisali su o meni kao o glumačkom otkriću koje se dogodilo preko noći, a ja sam se tim poslom bavila već petnaest godina”, ispričala je. Posebno ju je, dodaje, uzrujavalo to što su svi pokušavali doznati što će se dogoditi u novim nastavcima, a to je bila strogo čuvana poslovna tajna. “Nikome nisam smjela ništa otkriti, čak ni vlastitoj majci. Jedno vrijeme me svakodnevno davila da joj kažem hoće li Carmela napustiti Tonyja, ali sam držala jezik za zubima”, prisjeća se. “Kad je vidjela što se dogodilo s njihovim brakom, samo je rekla: ‘To je i bolje za nju, da ga otjera!’ Ne mogu vjerovati koliko se ljudi mogu uživjeti u tu seriju. I to još moja majka, koja je i sama bila glumica!”

Piše: Lucija Kapural

Komentari