Kada je čaj stigao u Europu u 17. stoljeću, Europljani su ga oduševljeno prihvatili. Čaj je zauvijek promijenio navike konzumiranja napitaka, pogotovo kod nekih naroda, poput Britanaca. Najprije je bio popularan zeleni čaj, a zatim u 18. stoljeću crni čaj. Iako se čaj u Britaniji čvrsto ukorijenio u kulturnu svakodnevicu, najpraktičniji izum – vrećica za čaj – došla je SAD-a, i to sasvim slučajno.
U New Yorku je na prijelazu iz 19. u 20. st. živio trgovac čajem Thomas Sullivan. Kao i svaki trgovac, slao je potencijalnim kupcima kutije čaja na kušanje. Sullivan je smatrao da ga slanje čitavih kutija previše košta i tražio način da pošalje manje, ali dovoljne količine. Dosjetio se! Kupcima je poslao čaj u malenim svilenim vrećicama.
Sullivan je očekivao da će potencijalni kupci otvoriti vrećicu i istresti sadržaj u vruću vodu, a oni su mislili da treba staviti čitavu vrećicu u šalicu vode. Uskoro je Sullivan dobio prigovore, kako svilena vrećica nema dovoljno velike rupice. Tada je shvatio da je na tragu dobre ideje i velike zarade.
U početku je eksperimentirao s vrećicama od gaze, 1920-ih počinje proizvodnja za komercijalnu upotrebu. Kasnije su se vrećice izrađivale od papira u dvije veličine: mala za šalicu i velika za čajnik. Dok su vrećice u SAD-u vrlo brzo postale popularne, u Britaniji je prodaja porasla tek 1950-ih.
Piše: Marsela Alić
