Među žrtvama masakra u Lavovu i poluobnažena žena progonjena krvnicima s palicama

Apsolutno svaki rat i svaka kriza dovodi do ekstremnog nasilja koje graniči s ludilom.
Lavov je bio pred Drugi svjetski rat grad na jugoistoku Poljske, u kojem je bilo 50 posto Židova, no do kraja rata ta se situacija drastično promijenila.

Prvi lavovski pogrom

Upravo su Lavov, prema odredbama njemačko-sovjetskog pakta, stavili pod svoje Sovjeti 1939. godine. No, Nijemci se nisu dugo držali dogovorenog pa su Lavov okupirali već 30. lipnja 1941. Pogrom odnosno progon i masakr  je počeo istog dana. Nijemci su vrlo brzo Ukrajincima dali razlog da se okome na Židove, pri čemu su iskoristili činjenicu da je Sovjetska tajna policija prilikom odlaska poubijala zatvorenike u tri gradska zatvora, a taj je čin pripisan Židovima. Koliko je sve bila jedna obična farsa pokazuje i to što su ubijeni zatvorenici bili mahom Poljaci i Židovi. Prvi lavovski pogrom Židova je trajao do 2. srpnja 1941. Ukrajinski nacionalisti su se unaprijed pripremali za njemačku invaziju i precizirali da su Rusi, Poljaci i Židovi neprijatelji ukrajinske nacije. Moguće da je pogrom bio organiziran u svrhu njemačko-ukrajinskog zbližavanja jer iako su im Sovjeti i Poljaci bili “veći trn u oku”, okomili su se na Židove, kao najveće neprijatelje Nijemaca, vjerojatno u nadi da će im to donijeti korist .

Eskalacija nasilja


Nakon dolaska Nijemaca u Lavov, nasilje nad Židovima počelo je još istog dana u poslijepodnevnim satima, 30. lipnja 1941. Ukrajinski nacionalisti su odmah proglasili neovisnu ukrajinsku državu te su odlučili surađivati s Nijemcima jer su ih oslobodili sovjetske vlasti. Pogrom je eskalirao 1. srpnja. Židovke su izdvojene od ostalih i svučene do gola, pretučene i zlostavljanje na razne načine. Na fotografiji koju ovdje donosimo, a koja je vjerojatno plod njemačke fotografske ekipe koju su Nijemci angažirali, vidi se Židovka koja bježi od muškaraca i mladeži s palicama. Ono što je najstrašnije na fotografiji je ženino lice, iskrivljeno od straha jer i sama zna da je suočeno sa skorom smrću. Muškarci su pak odvedeni u zatvor i tamo pobijeni. Nasilje je doživjelo kulminaciju 2. srpnja 1941. Tada je  još Židova odvedeno u zatvore gdje su strijeljani i pokopani. Tijekom poslijepodneva kada su se Ukrajinci “raspojasali” u iživljavanju, i kada je nasilje doseglo vrhunac, Nijemci su objavili da je dosta i da se svi raziđu kućama, pokazujući gdje je kome mjesto u tom novo uspostavljenom njemačko-ukrajinskom odnosu.

Drugi pogrom

Drugi pogrom se dogodio krajem srpnja 1941. i nazvan je Dani Petliura po ubijenom ukrajinskom vođi Symonu Petliuru koji je organizirao pogrome Židova po završetku Prvog svjetskog rata. Nacionalisti su tri dana divljali po židovskim četvrtima i na kraju pogubili najveći dio Židova u jednom od lavovskih zatvora, kao i na židovskom groblju. Pogrom je opet potencirala njemačka strana. Povjesničari smatraju da je u ta dva pogroma od strane ukrajinskih nacionalisti živote izgubilo 4000 do 5000 Židova dok je od strane Einsatzgruppen (specijalne postrojbe nacista tzv. pokretnih odreda smrti) strijeljano njih još 2500 do 3000.

Lavov je pred kraj Drugog svjetskog rata postao dio Sovjetske Ukrajine, a u njemu je došlo do velikih promijena u strukturi stanovništva jer su Židovi najvećim dijelom eliminirani, ostalo ih je na životu tek nekoliko stotina.

U osnovi nasilje je nasilje, neovisno o tome tko koga tuče ili tko je prebijen, i ono uvijek rezultira novim nasiljem.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari