Povijest kokica duga skoro 7000 godina

Fotografija: Pixabay

Odlazak u kino nezamisliv je bez kokica. Ta je tradicija stara u Sjedinjenim Državama jedno cijelo stoljeće. Kokice su zbog velike količine vlakana i niskog glikemijskog indeksa zdrave grickalice. Ipak, ovo zdravo je vrlo rastezljiv pojam i uvelike ovisi i o načinu na koji ih pripremamo. Suvremene kokice najčešće dolaze u paketu sa solju i masnoćama što ih čini nezdravom hranom .

Fotografija: Pixabay

Rekonstrukcija prošlosti kokica iz dijelova koji nas nerviraju

Istraživanje prošlosti hrane o kojoj nema sačuvanih pisanih izvora je više nego zahtjevno i bazira se na materijalnim ostacima. Propadljivost hrane čini cijelu stvar još težom, a u velikom broju slučajeva i nemogućom. Iako je povijest velikog broja namirnica progutala prošlost, kokice ne ulaze među izgubljene namirnice, ponajprije zbog svoje tvrde strukture koja je omogućila da se pojedini ostaci kukuruza sačuvaju tisućama godina. Dijelovi koji nas najviše nerviraju u jedenju kokica, odnosno oni koji nam zapadaju za zube, razlog su zašto možemo dijelom rekonstruirati prošlost kukuruza. Uzgoj kukuruza počeo je u južnom Meksiku prije nekih 9000 godina. U početku kukuruz nije nalikovao na ono što podrazumijevamo pod njim danas. Razvio se od divlje trave koja se naziva teosinta koju su domorodci kultivirali. U dugom procesu kultivacije koja je trajala nekoliko tisuća godina došlo je do  mutacije teosinte i njenog pretvaranja u ono što danas prepoznajemo kao kukuruz.

Fotografija: Pixabay

Ostaci peruanskog kokičara stari 6700 godina

Godine 2012. arheolozi su iskopali prve dokaze o konzumaciji kokica u Peruu. Starost nađenih ostataka kokica procijenjena je na oko 6700 godina. Peruanski kukuruz ulazi u sortu kukuruza koja je najpogodnija za izradu kokica, a to je kokičar. U Peruu otkrivena spaljena zrna kukuruza ukazuju na pripremu kokica. Ljudi su kroz zagrijavanje kokičara morali uočiti ovo svojstvo i zatim ga iskoristili. Naravno, drevne kokice nemaju baš puno veze s onim što naši ukusni pupoljci poznaju kao takve.

Fotografija: Pixabay

Zašto kukuruz puca?

Razlog je u sastavu. Vanjska ljuska kukuruza je tvrda dok je unutrašnjost sačinjena od ulja, vode i škroba. Zagrijavanjem dolazi do pretvaranja vode u paru u unutrašnjosti, a ona se širi što dovodi do pucanja. Prilikom pripreme kokica treba voditi računa o temperaturi jer ako je ona preniska kukuruz neće pucati, a ako je pak previsoka onda će pucati, ali će kokice biti tvrde i žilave.

Želite li zdrav i hrskav međuobrok pripremit si kokice, ali najbolje bez dodataka.


Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari