Da junašto nije samo odlika specifična za ljude potvrđuje jedan neobičan junak Prvog svjetskog rata. Junak današnje priče je golub nazvan Cher Ami ili u prijevodu “Dragi prijatelj”. Ovaj je golub pismonoša spasio nešto malo manje od 200 života. Način na koji je to učinio zavređuje istinsko divljenje.
Junak današnje priče je golub koji je zajedno sa stotinama drugih stigao kao britanska donacija američkoj vojsci 1918. godine. Golubovi pismonoše poznati su po svojoj vještini snalaženja i na nepoznatom terenu. U tom snalaženju koriste se, između ostalog, i svojom sposobnošću da čuju zvukove niske frekvencije. U prilog im ide i velika brzina. Mogu letjeti i brzinom od 80 km/h.
Golubovi umjesto tehnologije
Nakon što su golubovi stigli u američku vojsku prošli su obuku potrebnu za razmjenu poruka u ratnim uvjetima. U to je vrijeme komunikacijska tehnologija bila u začecima i njezina je teška pokretljivost predstavljala problem. Golubovi su se koristili gdje god nije bilo moguće upotrijebiti tehnologiju u svrhu komunikacije. Cher Ami je uključen u američki korpus zajedno sa stotinama drugih golubova, koji su poslani u Francusku u Prvom svjetskom ratu.
Ovaj je mali junak poznat po tome što je prenio poruku za teških borbi koje su se vodile tijekom ofenzive Meuse-Argonne, u listopadu 1918. Američki su vojnici 77. divizije, njih oko 500, ušli u Argonsku šumu, početkom listopada 1918. godine.
Ubrzo su se našli zarobljeni iza neprijateljskih linija. Tu su ostali odsječeni od izvora hrane i streljiva. Stradavali su ne samo od njemačkih snaga već i od savezničkog bombardiranja jer njihove snage nisu znale da se nalaze na mjestu na kojem su bili. Bojnik Charles Whittlesey koji je bio na čelu ovog “Izgubljenog bataljuna” pokušao je poslati brojne golubove ne bi li dobili pomoć, no njemački mitraljezi bi ih sve odreda pokosili.
Zadnja nada
Na kraju su pustili jedinog preostalog goluba. Bio je to Cher Ami. Ptica je odmah oborena kao i druge, ali je za razliku od ostalih ponovno poletjela te je u roku od 25 minuta prešla 40 kilometara i došla do odredišta. Zahvaljujući prenesenoj poruci preživjeli vojnici su dobili priliku za spas. Dogovor je bio da kada počne saveznička paljba vojnici ovog bataljuna pokušaju iskoristiti napad za bijeg.
Vojni liječnici su spasili Cher Ami jer je golub tijekom misije izgubio jedno oko, nogu, a imao je rane u prsima. Kada se dovoljno oporavio vratio se svom treneru u SAD-e, no živio je još samo nekoliko mjeseci zbog težine rana koje je zadobio u zadnjoj u nizu drugih misija. Napravljena mu je i proteza za izgubljenu nogu, no nije mu bilo pomoći. Ova je ptica dobila niz nagrada za svoju nevjerojatnu hrabrost i srčanost.
Tijelo Cher Amija je preparirano i izloženo danas u Muzeju američke povijesti Smithsonian. Spomenuta ofenziva Meuse-Argonne bila je zadnja ofenziva na Zapadnom bojištu u Prvom svjetskom ratu, a koja je dovela do konačnog poraza njemačkih snaga.
Piše: Sonja Kirchhoffer
