Ako vas na nekom kvizu pitaju tko je legendarni osnivač Rima, vjerojatno ćete kao iz topa ispaliti odgovor – Romul. Prema mitu, blizanci Romul i Rem bijahu sinovi boga Marsa i svećenice Reje Silvije. Kad ih je zli prastric Amulije, kako bi se domogao vlasti, oteo i ostavio da umru na brdu kraj Tibera, othranila ih je vučica a odgojio skromni par, pastir i njegova žena. Čim su odrasli, blizanci su skratili Amulija za glavu te 753. prije Krista utemeljili Rim na brežuljku Palatinu. Umjesto da slave, braća su se posvađala: kad je Romul zaorao brazdu kako bi označio gdje će biti zidine budućeg grada, Rem ju je, rugajući se bratu, jednostavno preskočio. Ta drskost koštala ga je života – umro je od ruke vlastita gnjevnog blizanca, koji je napomenuo da će tako završiti svi koji se usude prijeći rimske zidine. Romul je nakon toga vladao sam, sve dok ga, prema jednoj verziji, nisu raskomadali gnjevni rimski senatori odnosno, prema drugoj, dok se nije na vatrenim kolima uspeo k bogovima. Popularnost mita je bila tolika da rimska era računanja godina počinje upravo od 753. godine prije Krista, “ab urbe codita”. Većina povjesničara je, međutim, Romulovo postojanje dovodila u pitanje…. Barem do sada. Prije nekoliko dana, talijanski arheolozi otkrili su podzemno svetište iz 6. stoljeća prije Krista, a voditelj iskopavanja Paolo Carafa uvjeren je da u njemu počivao upravo Romul. Svetište čine kameni sarkofag dugačak metar i pol te kružna struktura za koju se pretpostavlja da je bila oltar. Lokacija svetišta, smještenog ispod rimskog Foruma, podudara se s mjestom na kojem je, po drevnim zapisima, pokopan Romul. Premda u svetištu nisu pronađene nikakve kosti, Carafa i kolege tvrde da su otkrili “pregršt dokaza” u prilog teze da je ovo bilo posljednje počivalište prvoga rimskog vladara. O kakvim je točno dokazima riječ, javnost bi uskoro trebala doznati.
Piše: Lucija Kapural
