Termonuklearne bombe mogle su doseći višestruko veću snagu od dotadašnjih fizijskih nuklearnih bombi. Nova bomba čije je postojanje SSSR objavio mogla se, za razliku od američke, baciti iz zrakoplova, što je bila važna prednost u praksi.
Dana 20. kolovoza 1953. godine sovjetski list Pravda objavila je vijest o uspješnom testiranju prve termonuklearne bombe u SSSR-u. Radilo se o uređaju naziva RDS-6 i snage oko 400 kilotona, koji je testiran oko osam dana prije spomenute objave. Američke su novine prenijele vijest na naslovnicama, jer se radilo o novoj velikoj prijetnji za zapadni svijet. Termonuklearno oružje moglo je imati višestruko veću snagu od običnih nuklearnih bombi zasnovanih samo na fiziji teških atomskih jezgri. Doduše, RDS-6 još nije bila bomba čiju bi se snagu moglo neograničeno povećavati, nego uređaj u kojem je fizija i dalje davala najveći dio energije.
SAD je svoju prvu termonuklearnu bombu bio testirao još prethodne godine (1952.) na Tihom oceanu, tako da su u tom pogledu Amerikanci bili ispred sovjeta. Ipak, nova bomba čije je postojanje SSSR objavio mogla se, za razliku od američke, baciti iz zrakoplova, što je bila važna prednost u praksi (američke su prve termonuklearne bombe bile toliko velike da su više sličile industrijskim postrojenjima, nego klasičnim zrakoplovnim bombama).
