Neki od drevnih naroda zauvijek su napustili povijesnu pozornicu; drugi nastavljaju živjeti kroz svoje biološke potomke. Evo nekoliko zanimljivosti o njima!
1. Dravidi, skupina naroda u Indiji, Pakistanu, Šri Lanki i Maleziji, do trećeg tisućljeća prije Krista činili su sveukupno pučanstvo Indije. Antropološki su vrlo različiti, od negroidnog do bjeloputnog tipa, a razlikuju se i po kulturi i jezicima. U dolini rijeke Inda pronađeni su ostatci njihove visoke predarijevske kulture iz davne prošlosti, kad su se bavili poljodjelstvom i stočarstvom te nevjerojatno vješto obrađivali kovine i kamen.
2. Ainu, bjelački prastanovnici Japana koji se u kronikama prvi put spominju u osmom stoljeću, poznati su po uistinu osebujnim običajima. Njihovi potomci, koji žive na sjeveru zemlje, mnoge od njih su zadržali do danas. I u dvadeset prvom stoljeću, stanuju u brvnarama podignutim na stupovima te štuju drevne bogove. U vjerovanjima se ističe kult pokojnika, koji karakterizira sahranjivanje mrtvaca na otvorenom. Vučje i medvjeđe glave, nabodene na drvene palice, drže u posebnom dijelu kuće, nekoj vrsti svetišta, štujući ih kao zaštitnike doma.
3. Na Uskrs 1722. godine, usred Pacifika, nizozemski istraživači predvođeni Jacobom Roggeveenom otkrili su izolirani vulkanski otok prepun golemih antropomorfnih skulptura dugih ušiju. Ti kameni idoli, tzv. moaiji, nisu bili jedina posebnost otoka koji su lokalna plemena nazivala Rapa Nui a pridošlice, po danu kad su ga ugledali, Uskršnjim otokom. Najvažniji godišnji događaj na otoku bilo je natjecanje tangata-manu, koje bismo mogli okarakterizirati kao primitivnu inačicu ekstremnog sporta. Cilj mu je bio ugrabiti jaje čađave čigre sa strmoga grebena, oko kojeg su plivali vječno gladni morski psi. Onaj tko je, iskazavši luđačku hrabrost, prvi uspio donijeti neoštećeno jaje bio bi proglašen utjelovljenjem boga-ptice, a njegovo pleme dobilo bi prevlast nad drugima.
3. Drevne Spartance povijest pamti kao neustrašive ratnike – nikakvo čudo, znamo li da je odgoj mladića bio u rukama države, a njegov jedini cilj bio je priprema za borbu. O psiho-fizičkim izazovima takve obuke, nerijetko na granici torture, već smo pisali. Valja znati i da bi, uoči svake bitke, kralj prinio žrtvu bogovima, dok su svećenici pokušavali interpretirati njihovu volju. Bez toga, nijedna borba nije mogla započeti. Zabilježeno je, primjerice, da su u bitki kod Plateje spartanski vojnici kišu perzijskih srtelica dočekali spuštena oružja, štitova položenih na zemlju, budući da su nebesnici “odbijali” progovoriti. Tek kad bi “bogovi” dali znak da će im biti naklonjeni, kralj bi, pjevajući ratnu pjesmu, poveo svoje trupe na neprijatelje.
4. Mnoge stvari koje svakodnevno koristimo potječu od Etruščana, prastanovnika Apeninskog poluotoka, a do nas su dospjele preko Rimljana. Primjerice, većina kasnijih slavnih rimskih cesta zapravo su drevni etrurski putovi, koji su povezali ranije izolirane gradove-države. Nadalje, latinicu, pismo koje koristi najveći dio svjetskog pučansta, Rimljani su oblikiovali prema pismu koje su preuzeli od Etruščana, a ovi od Grka. Za razliku od ostalih jezika drevnih naroda, etrurski nikad nije protumačen – lingvisti su uspjeli dešifrirati tek stotinjak riječi ovoga osebujnog jezika. Najduži tekst na etrurskom, tzv. “Liber Linteus” (“Lanena knjiga”), od sredine devetnaestog stoljeća čuva se u zagrebačkom Arheološkom muzeju, u obliku lanenih ovoja jedne egipatske mumije.
5. Naša predodžba Filistejaca dobrim je dijelom uvjetovana biblijskom prikazom ovog naroda: spominju se kao ultimtivni zlotvori, oni koji su oteli Zavjetni kovčeg. Podrijetlom su, slaže se većina stručnjaka, s južnih obala Male Azije, a oko 1200. godine ovo divlje pleme nastanilo se na istočnoj nizinskoj obali Sredozemlja. Njihovo najznačajnije božanstvo bio je Dagon. U Gazi, velikom hodočasničkom središtu, održavane su procesije u njegovu čast, koje su se odvijale uz ritmičko pjevanje. Možda najpoznatije božanstvo kojem su prinosili žrtve bio je Baal-Zebub, zaštitnik grada Ekrona poznat po svojim proročanstvima. Biblija ga je proglasila Sotonom, a njegovo iskrivljeno ime, Belzebub, i danas je sinonim za zlo. Morskom bogu Baalu klanjali su se u Aškelonu, a božici plodnosti Aštarot u Gatu. Filistejci se nikad nisu upuštali u borbe bez kipova svojih bogova, a nakon pobjede bi u hramovima, kao trofej, izložili oružje protivničkog vođe i njegovu glavu nabijenu na kolac.
6. Prije šest tisuća godina, Sumerani su na području Mezopotamije stvorili prvu svjetsku civilizaciju. Svoju kulturu temeljili su na gradovima-državama poput Uruka, Ura, Kiša, Nipura i Lagaša, a njihovi vladari imali su praktički neograničenu moć. Dokud je ona sezala, svjedoče grobnice Abargija i Šubade, kralja i kraljice Ura. S vladarskim parom je, uz obilje zlata i srebra, pokopana njihova kompletna dvorska svita – više od osamdeset osoba! Nakon smrti kraljevskog para, ovi su ljudi zatvoreni u grobnicu, gdje su, uz zvuke harfe, ispijali otrovno vino kako bi se gospodarima pridružili u Kuru, svijetu mrtvih.
Piše: Lucija Kapural
