Sposobnost izrađivanja sve kompleksnijeg oruđa jedan je od čimbenika koji su našim precima omogućili društveni razvoj.
Olduvajska kultura: Udaranje kamenom po oblutku
S obzirom na napredak u ovoj tehnologiji, donji paleolitik možemo podijeliti na dvije dominantne kulture, olduvajsku i ašelsku. Prva, poznata i kao kultura oblutaka, razdoblje je prvih, rudimentarnih kamenih rukotvorina na oblutcima. Prije otprilike dva i pol milijuna godina, pojavila se u Africi, a ime je dobila po klancu Olduvai u Tanzaniji. Ondje su, naime, britanska arheologinja Mary Leakey i njen suprug, paleoantropolog Louis Leakey, 1930-ih otkrili mnogobrojne fosilne ostatke ljudskih predaka, kao i njihove artefakte. Gotovo nepromijenjeno, ovo razdoblje trajalao je oko milijun godina.
Za izradbu rukotvorina primjenjivala se jednostavna tehnika izravnog udaranja tvrdim udaračem – odnosno drugim kamenom – po oblutku. Osim razbijenih oblutaka oštrog ruba, kao alati su se upotrebljavali i odbojci odbijeni od njih. Znanstvenici su dugo smatrali da se ova afrička kultura vezuje uz pripadnike vrste Homo habilis, no kasnije su slične rukotvorine pronađene i uz robustne australopiteke, pa je logična pretpostavka da su ih već ovi hominidi izrađivali. Neki stručnjaci čak vjeruju da su tehniku izrade olduvajskih predmeta prvi svladali majmuni, preteče današnjih čimpanza!
Ašelska kultura: Ručne sjekire
Ašelska kultura, poznata i kao ašelejn, cvala je pak u razdoblju između sedmog i trećeg tisućljeća prije Krista, na prostoru Afrike, Europe i zapadne Azije, a za njen uspon zaslužan je Homo erectus.
Nazvana po francuskom nalazištu Saint-Acheul, poznata je po izradi ručnih sjekira, koje su zamijenile prijašnje krupno, grubo, manje simetrično oruđe.
Ovakve sjekire, obrađene s dvije strane, bile su multifunkcionalne – služile su za iskopavanje korijenja, rezanje mesa, obradu krzna i drva te bacanje na lovinu.
Neolitička revolucija
Radikalna promjena po pitanju oruđa koje su naši preci koristili događa se tek u neolitiku. Naime, ljudi su stotinama tisuća godina živjeli su nomadski, baveći se lovom i skupljanjem plodova. Desetak tisuća godina prije Krista, čovjek otkriva poljoprivredu, čime se život radikalno mijenja. Ta promjena, poznat kao neolitička revolucija, dovela je do proizvodnje hrane i sjedilačkog načina života.
Prvi zemljoradnici oslanjali su se isključivo na vlastitu snagu i snalažljivost pri obradi zemlje i pripremi dobivenih plodova. Tek oko 6000. godine prije Krista, čovjek počinje koristiti pripitomljene životinje kao pomoć, isprva pri oranju zemlje a kasnije i kod ostalih poljoprivrednih radova, što je nemjerljivo povećalo radnu produktinost. Uslijedio je razvoj novih, znatno sofisticiranijih alata.
Bakar, prvi metal poznat ljudima
Za pripremu hrane poput žitarica, neolitički čovjek napravio je mlinski kamen, a s vremenom je naučio proizvoditi keramiku od gline. Izumom lončarskog kola odnosno proizvodnjom keramičkih posuda, omogućeno je čuvanje hrane, preciznije, skladištenja brašna, ulja i ostalih namirnica.
Još veći napredak bit će postignut upotrebom metala. Prvi metal poznat ljudima bio je bakar, a njegovo korištenje započelo je tijekom šestog tisućljeća prije Krista na području Bliskog Istoka. Međutim, zbog mekoće bakra, takvi alati vrlo lako su se lomili, pa su naši preci počeli miješati bakar s kositrom, čime je dobivena puno čvršća bronca. Njenim masovnim korištenjem započelo je brončano doba, koje je okončalo kameno doba.
Piše: Lucija Kapural
